Najbrutalnija Šekspirova tragedija u JDP-u: „Tit Andronik“ u režiji Urbana

Kultura 24. dec 202213:25 5 komentara
Nebojša Babić

Premijera predstave Tit Andronik Vilijama Šekspira u režiji Andraša Urbana biće održana u ponedeljak 26. decembra u 20.00 na Sceni „Ljuba Tadić“.

U predstavi igraju Goran Šušljik, Anđelika Simić, Jovana Belović, Veljko Stevanović, Joakim Tasić, Lazar Đukić, Luka Sević, Dragan Sekulić, Petar Petrović, Luka Antonijević, Mladen Lero i Milan Bobić. Dramu je adaptirala Vedrana Božinović, scenograf je Andraš Urban, kostimograf Lina Leković, kompozitor Irena Popović a za scenski govor zadužena je Ljiljana Mrkić Popović.

Ovo je prva režija Andraša Urbana u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.

„Tit Andronik“ je, kako se veruje, Šekspirova prva tragedija, a nesumnjivo najbrutalnija od svih koje je napisao. Bavi se pitanjima pravde, mržnje, osvete i nemilosrdne borbe za vlast. Iako je tokom XVII veka, kada je nastala, naišla na ogromno odobravanje i neverovatan uspeh, tragedija kasnije nailazi na oštru osudu kritike te biva dugo zanemarena, da bi sredinom XX veka ponovo doživela popularnost koja od tada neprekidno raste. Osim što se sve češće postavlja na scene širom sveta, drama „Tit Andronik“ je nekoliko puta ekranizovana, a i poslužila je kao inspiracija čitavom nizu dela iz oblasti književnosti i popularne kulture.

Nebojša Babić

Reditelj Andraš Urban, kome je ovo prva saradnja sa Jugoslovenskim dramskim pozorištem, u svom čitanju ove krvave tragedija provlači Šekspirove teme kroz kontekst sadanjeg trenutka, postavljajući pitanja da li smo kao ljudi od tada do danas napredovali ili smo i dalje skloniji da posegnemo za osvetom nego za pravdom.

Zakon „oko za oko“ kao da je sastavni deo čoveka. Svaki sistem i svaki čovek samo proizvodi po ko zna koju parafrazu na istu temu. Ne veruješ državi, ne veruješ zajednici, ne veruješ drugoj osobi. Svi su te već jednom izdali. Ne veruješ u pravednost, ne veruješ u pravdu. Osveta nije priča za svetlo dana, osveta je mrak. Mrzimo. Mržnja se opravdava, mržnja se razume. Mržnja se podgrejava, drži se u pripremi. Stacionira se u čovekovoj podsvesti, proključa baš tada kada zatreba. Mržnja uvek odigra svoju istorijsku i društvenu političku ulogu. Točak za trčanje. Beskonačni krug. Nije istina da je mržnja i ljubav nešto slično, nije istina da je ljubav i mržnja isto. Mržnja je mržnja, ljubav je ljubav. Svet je surov, društvo je surovo, čovek je surov. Stvarnost je surova. Pozorište je surovo. No, surovo pozorište je ipak samo pozorište. Topla sala, udobna sedišta, odličan tekst, bravurozni glumci. Prijatan događaj. Zabava. Utočište. Ali bez obzira koliko nam se to čini istinitom, dobro znamo da pozorište nije samo zabava. Pozorište nije „samo“ pozorište. Pozorište je pozorište i ništa drugo. Put spoznaje. Sebe samih. Čoveka. Da. Pozorište menja svet. Pa šta?!

P. S. Čitam „Reč reditelja“ i sa skromnom radošću konstatujem da nisam ni napisao reč politika. Pročitam ponovo. Ipak jesam.

Andraš Urban

Anndraš Urban diplomirao je režiju 2000. na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Studirao je u klasi prof. Vlatka Gilića, a posle petogodišnje pauze, nastavio u klasi prof. Bore Draškovića. Upravnik Pozorišta „Deže Kostolanji” u Subotici od 2006. Osnovao je prvi ansambl ove kuće, izborio se za pozorišnu salu, pokrenuo program gostovanja po Vojvodini „Dezireov tramvaj“ i internacionalni / regionalni pozorišni festival Desiré Central Station. Kao sedamnaestogodišnjak formirao je pozorišnu i književnu radionicu, a potom trupu AIOWA. Nastupao je kao autor, reditelj i glumac. Sa predstavama Hamlet i Vojcek u subotičkom Narodnom pozorištu gostovao na 26. Bitefu 1992.

Postavio je preko 70 profesionalnih predstava, u nezavisnim produkcijama i etabliranim pozorišnim kućama u Subotici, Novom Sadu, Somboru, Beogradu, Nišu, Prištini, Segedinu, Ljubljani, Mariboru, Parmi, Rijeci, Zagrebu, Bitolju, na Cetinju, u Podgorici, Sarajevu, Klužu, Temišvaru, Berlinu, Varni, Budimpešti. Urban je autor kratkih filmova Niko i neko, Staklo, Kao da nas i nema. Napisao je knjigu pripovedaka Partizan iz zore.

Njegove predstave gostovale su i nagrađivane na festivalima: BITEF, MESS, POST, Sterijino pozorje, Festival profesionalnih pozorišta Vojvodine, Festival profesionalnih pozorišta Srbije „Joakim Vujić“, FIAT, SZASZ, THEALTER, MOT, Infant. Dobitnik je nagrada: „Bojan Stupica“ 2017, „Joakim Vujić“ 2012, „Mari Jasai“ („Jászai Mari“), Nagrade za paralelnu kulturu, Nagrade za umetnost vojvođanskih Mađara, Nagrade „Pro Urbe“ grada Subotice, Nagrade „Pro Urbe“ grada Senta, Nagrade „Šandor Heveši“ („Hevesi Sándor“), Sterijinih nagrada za režiju i najbolje predstavu (2016, 2021)…

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare