Minja Bogavac o otkazanoj predstavi zbog stava Srbije prema ratu u Ukrajini

Kultura 17. mar 202212:08 12 komentara
Foto: Zoran Lončarević

"Ovih dana čitam intervjue i kolumne ruskih pisaca, koje cenim. Mislim da znam kako se osećaju. Kapiram i saosećam, jer sam ponekad u sličnoj situaciji, a naša zemlja je neuporedivo manja. To stavlja veću odgovornost na naše umetnike, pisce i intelektualce. Hoću da kažem: Rusiju nije uspeo da popravi ni Dostojevski!", kaže Minja Bogavac nakon što je pre nekoliko dana od češkog pozorišta u kome je njena predstava “Udarna vest” trebalo da se igra stigao mejl u kome je navedeno da „zbog političkog stava Srbije prema ratu u Ukrajini gostovanje srpskog pozorišta nije moguće“.

„Kultura je kolateralna šteta. Kultura gradi one mostove koje sve loše politike ruše. Nažalost, u svetu je trenutno neuporedivo više loših nego dobrih politika. Tu se postavlja istinski zastrašujuće pitanje: koja je uloga umetnika, u vremenima rata? U današnjem svetu, kao i u svim epohama do sada – umetnost mora da stoji na bedemu ljudskosti, empatije i dobrih strana čovečanstva. Ali, ko stoji na bedemu, stoji i na nišanu“, primećuje Milena Minja Bogavac, spisateljica, dramaturškinja, rediteljka, kulturna radnica, za Danas.

POVEZANE VESTI

Njen kolega Marko Grubić, sa kojim je radila predstavu, i ona su prvi koji su, kako se to savremeno kaže, kanselovani (otkazani, odjavljeni) iz inostranstva.

Tim povodom Bogavac govorila je o tretmanu umetnika i umetnosti u današnjem svetu, ulozi radnika iz kulture u ovim turbulentnim vremenima, ali i tome zašto „cenzura nikada nije samo problem cenzurisanih umetnika, već simptom nečeg mnogo opasnijeg, za sve članove društva“.

„Predstava o kojoj govorimo, zove se “Udarna vest”, a podnaslov joj je “O medijima i strahu”. Ujedno, to je i tema predstave. Mediji i strah. Strah koji nam generiše praćenje medija. Pitanje kako informativni programi utiču na psihologiju pojedinca, a kako na društvo u celini. Posebnu pažnju obratili smo na period od početka pandemije kada su ljudi širom sveta bili veoma uplašeni ali, i više nego ikad u istoriji, upućeni na medije. Autori ove predstave smo Marko Grubić i ja, a cilj nam je bio da napravimo dinamično, razigrano, ritmično i duhovito scensko zbivanje, čija je tema globalno relevantna, ali je opšti ton – edukativan, utešan i ohrabrujući“, rekla je Bogavac.

Ona je dodala i da se komad se bavi ratovima i posebno: normalizacijom nasilja kroz medije, ali – ni na koji način ne dotiče temu rata u Ukrajini. „Samim tim što smo imali premijeru pre eskalacije ovog sukoba.“

Objasnila je i da predstava nije finansirana iz javnih sredstava Republike Srbije i da iza nje ne stoji ni jedna državna institucija, već da je to u potpunosti nezavisna predstava, čiji su koproducenti Trinidad iz Novog Sada i Kulturni centar Grad.

Prva reakcija na vest o otkazivanje predstave, kako kaže je bila da joj je bilo smešno.

„Upalio mi se centar za detekciju fine ironije, pa sam Marku Grubiću napisala: Od svih otkazivanja naših predstava, ovo mi je omiljeno! Tek posle nekoliko minuta, počela sam da razmišljam o tome šta sve taj događaj može da znači… Koje su šire implikacije. Počela sam da se pitam da li se ovim otkazivanjem otvara neko novo poglavlje u našim životima i da li slične stvari očekuju sve građane naše zemlje. Ne samo umetnike, već i sportiste, studente, profesore, poslovne ljude…“

„Za sada, nisam došla do pametnog zaključka. S jedne strane, sviđa mi se da mislim kako je u pitanju izdvojen slučaj… Ko zna zbog čega, neki se direktor nekog pozorišta u Pragu uplašio za svoj status ili reputaciju… Možda je čovek, na neki način, lično povezan sa Ukrajinom… ili sa Srbijom, pa je reagovao impulsivno i bez razmišljanja o široj slici. Možda je postojao neki drugi, sasvim banalan problem, zbog koga pozorištu u Pragu trenutno nije bilo do našeg gostovanja, pa su iskoristili globalnu krizu kao paravan… Možda je sve to spin-of paketa savremene histerije, koja se u medijima naziva “cancel culture”… Ali, možda je u pitanju i nešto mnogo veće… Recimo: prvi simptom nečeg što bi, u budućnosti, moglo da dovede do uvođenja sankcija Srbiji. To je ono što me brine i zbog čega je ovaj događaj uopšte relevantan za širu javnost… Iskreno, nisam očekivala da će informacija koju smo Marko Grubić i ja podelili izazvati ovoliko interesovanje medija, kao i naših koleginica i kolega, ali, telefon mi već dva dana neprestano zvoni, pa tako postajem svesnija potencijalne ozbiljnosti ove situacije, ne zbog otkazivanja jednog gostovanja naše predstave, nego zbog mogućnosti da ovo postane trend, ili čak zvanična politika Evropske unije.“

„U ovoj, konkretnoj situaciji čini mi se da smo prvi koji su popili “cancel” iz inostranstva. Ali mi sada pričamo o tome baš zato što sumnjamo da to što smo bili prvi ne znači da ćemo biti jedini. Naravno, volela bih da se, ovoga puta, izuzetno, pokaže kako nisam bila u pravu! Ne poznajem lično direktora pozorišta koje nam je otkazalo gostorimstvo. Zato mi ostaje prostora da se nadam kako je odluku doneo impulsivno, u trenutku blažeg rastrojstva, izazvanog vestima iz Ukrajine. Uzgred, predstava “Udarna vest” govori o baš tome kako nas informativa, ako je preterano konzumiramo, može gurnuti preko granica razuma i pristojnosti. Možda se i ovom čoveku desilo nešto slično. Ne osuđujem ga, jer znam koliko je teško danas ostati pribran. Jedna globalna katastrofa se još nije ni završila, a svet već odlučno gazi u drugu. Šta znam… I ja donosim pogrešne odluke… I evo – pitam se, upravo: da li je bilo pametno to što sam objavila kolumnu o ovom slučaju? Sve što sam tamo napisala je istina, ali možda bi bilo pametnije da sam tu istinu zadržala u svoja četiri zida… Ne sviđa mi se što dižemo paniku, jer naša predstava “Udarna vest” upravo i govori protiv dizanja panike u medijima“, rekla je Bogavac.

Ceo intervju možete pročitati na sajtu Danasa.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare