Konzervator: U Beogradu mnogo spomenika i kulturnih dobara kojima treba zaštita

Kultura 18. apr 202112:46 > 14:16 0 komentara

U Beogradu ima jako puno javnih spomenika i kulturnih dobara kojima treba zaštita, ocenio je Aleksa Ciganović, arhitekta i konzervator. Danas se obeležava Međunarodni dan spomenika i spomeničkih celina sa ciljem da se ukaže na važnost njihovog očuvanja kao važan deo kulturnog nasleđa.

„Pre svega bih izdvojio objekte na Topčideru… i zašto ne obnoviti kupole na gradskoj skupstini, vratiti je u prvobitno stanje, to su javni spomenici“, kazao je on i dodao da „ne treba zaboraviti ni kulturna dobra iz Drugog svetskog rata“.

„Jako puno ima posla, nasleđe je nešto što porazumeva velika sredstva, ali je i socijalni i politički resurs“, dodao je.

Prostor isped Skupštine Srbije govori, kako je rekao, o gustini kulturnog naseđa i istorije koja obeležava naš kulturni, socijalni i politički život.

„Kada govorimo o zaštiti kulturnog nasleđa često zaboravljamo da se naša kulturna dobra ne nalaze samo u administrativnim okvirima naše države, ona podrazumeva i kulturna dobra koja je srpski narod stvarao i razmeštajući svoju teritoriju tokom vrlo složene istorije“, ukazuje CIganović.

Danas pored oko 3.700 upisanih kulturnih dobara ukupno, imamo, navodi on, i do 750 dobara van zemlja – vojnih memorijala, biblioteka, arhivskih jedinica, građe koja svedoči o našem prisustvu na daleko većem kulturnom i administrativno političkom prostoru nego što je ovaj današnji.

Govoreći ispred Skupštine Srbije, on je rekao da je to spomenik kulture od osnovnog značaja utvrđen 1984.

„Zgrada koja svedoči o kompleksnom razvoju srpske kulturne istorije, ali i njenih jugoslovenskih konstrukata. A s druge strane ulice imamo repliku osmatračnice sa Solunskog fronta koja govori o jednoj vrsti vojnog memorijala, svedočanstva koje u centru grada pokazuje kompleksan odnos slojeva istorije koja povezuje i Karađorđeviće i Obrenoviće i socijalističke kontekste naše kulture“, kaže.

Kada se govori o stanju spomenika kulture, kako je rekao Ciganović, pozicija zaštite je vrlo delikatna.

„Pozicija u profesionalnom smislu, to ima jako puno socijalnih problema, jako puno obrazovnih problema, ovo je društvo koje beleži permanentno stanje neobrazovanosti, siromaštva, probleme antipluralnosti društva. Kada govorimo o zaštiti kulturnog nasleđa u kontekstu običnih ljudi srećemo se sa kompleksnim fenomenima u pristupu tom kulturnom dobru. Zaštita kulturnog nasleđa se odvija u balansu ili dispabalansu između nečega što bih nazvao zona rizika i pomirenja interesa“, navodi on.

Tu govorimo o, kako je rekao, prostoru koji je danas gust i problematičan.

„Prostor je potrošni resusrs, u kojem se nepokretna kulturna dobra nalaze, zato je profesija zaštite kulturnog nasleđa izuzetno delikatna i najdelikatnija je u pristupu običnom čoveku koji živi sa kulturnim dobrom“, dodaje.

Kako je naveo, spomenici kulture su svedočanstvo koje govori o nama i našoj istoriji, ali i jako bitan resurs koji govori o političkim kapacitetima društva, socijalnim.

„Na osnovu kulturnog nasleđa raspolažete argumentima, nije to tek jedna zona kulture senzibilisana našim ličnim interesom, radoznalošću, ona daleko prevazilazi pitanja običnog čoveka.

On je rekao i da nam u konzervatorskoj profesiji nedostaje edukacija.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!