Jubilej Zenita – propuštena prilika i za regionalni projekat obeležavanja…?

Kultura 02. avg 202114:50 1 komentar

Ideje Zenitizma i danas su žive i aktelne, ocenila je istoričarka umetnosti Vera Vojvodić, govoreći o stogodišnjici od izlaska prvog broja časopisa Zenit, o njegovom osnivaču Ljubomiru Miciću, kao i tome koliko su ideje tog jugoslovenskog avangardnog pokreta podsticajne i danas. Ovaj jubilej, koji je zaista važan, ne obeležava se na adekvatan način, rekla je Vojvodić.

„Zenit je jedna od balkanskih verzija avangardnih pokreta, bilo ih je još na ovim prostorima, koji su se širom Evrope, a i šire, u tom turbolentnom periodu između dva svetska rata događala, i utoliko prati ideje avangardnih pokreta. Bio je vrlo aktuelan, a te ideje se odnose na odbacivanje tradicije, tradicionalne kulture, i svega što donosi akademska umetnost, akademsko slikarstvo i težili su ka tome da se osmisli jedno novo slikarstvo, novi jezik, sinteza u umetnosti u okviru samih pokreta. Pratio je sve što se dešavalo u Evropi, Ljubomir Micić i saradnici Zenita bili su u kontaktu sa avangardistima širom Evrope, u Nemačkoj, Rusiji, Českoj, Mađarskoj i drugim zemljama gde su se iste stvari događale, a ono što je bilo specifično za Zenit, i što je ostalo specifično za Zenit jeste da je, osim odbacivanja tradicije, i antievropskog raspoloženja, on bio dosta balkanocentričan. I godinama je postajao sve više balkanocentričan, sa idejama da Balkan ima nešto izvorno u tradiciji što može da ponudi Evropi, da treba da odbaci ideje i evropske ideje i kulturu, salonsku takozvanu visoku kulturu, da obrišemo razlike između visoke i, da kažemo, ‘niske’ kulutre. Dakle – umetnost svima i umetnost narodu, i utoliko je nudio ideju balkanizacije Evrope, da tradiciju Balkana proširimo Evropom, da balkanizujemo Evropu i to će da učini ‘čovek heroj’ takozvani ‘barbarogenije’ sa ovih prostora, koji, kako su Ljubomir Micić i njegovi saradnici smatrali, ima mnogo toga da ponudi Evropi“, rekla je Vojvodić.

Časopis Zenit i Zenitizam kao pokret, objašnjava ona, bili su prihvaćeni u okviru avangardnih pokreta u Evropi, u njemu se pisalo u okviru avangardnih evropskih pokreta koji su sarađivali sa Zenitom, kao što je i Zenit pisao o istim tim pokretima ovde, prvo u Zagrebu, pa zatim u Beogradu, gde se izdavao.

N1

„Oni su bili prepoznati međusobno, ali svi su unutar svojih sredina bili odbačeni i neprihvaćeni jer nisu bili mejnstrim kultura, jer su bili protiv visoke kulture, dosta su bili radikalni, revolucionarni, i zalagali su se za opovrgavanje te zvanične kulture, vrlo radikalnih ideja… Takve radikalne ideje ne mogu biti na prvu loptu prihvaćene, čak i danas one izazivaju kontroverzu, pa je i ta odbačenost Zenita u našoj sredini na Balkanu, u Zagrebu i Beogradu potpuno prirodna. To je nešto što se događalo i drugim evropskim avangardnim pokretima, koji nisu bili zvanično priznati, bili su ismevani, smatrani su manje vrednima, manje umetnički nastrojenima, pa tako i ovde. Smatrani su i opasnim po društvo i kulturu iz političkih i ideoloških razloga“, dodaje.

Prema njenim rečima, ideje Zenitizma i dalje su žive i aktuelne.

POVEZANE VESTI

„Avangardni pokreti su bili radikalni u vreme kada su nastajali, između dva svetska rata, negde su prekretnica za modernu umetnost i za stvaralaštvo savremene umetnosti. Ti pokreti su uticali na umetnost nakon dva rata i neoavangradne pokrete, širili su svoj uticaj van evropskog kontinenta i u Ameriku… Izazivali su pažnju javnosti, pa i provocirali, imali revolucionarni karakter u sebi, to i danas nose, jer u savremenoj umetnosti se i danas referišemo na te avangardne pokrete, pre svega u samim proširenim medijima, uvođenjem novih medija u umetnost, pa i ta političnost i društvene okolnosti jesu neka referenca na koju se i savremeni umetnici naslanjaju. U savremenoj umetnosti svakako možemo da prepoznamo avangradno nasleđe“, navodi Vojvodić u razvogoru za N1, koji je vođen u prostoru privatnom Muzeja Macura, posvećenom avangardnoj umetnosti..

Upitana o načinu na koji ovaj jubilej obeležen, ona je rekla da jeste „vrlo zanimljivo da se jedna stogodišnjica koja je zaista važna i bitna, ne obeležava na adekvatan način“.

„Adekvatan način bi bio da su institucije koje baštine časopise Zenita i uopšte baštinu Zenita istupile sa projektom neke na primer godišnje konferencije, publikacija, sa novim istraživanjima… Moram da napravim jednu paralelu, ove godine se takođe obeležava sto godina od rođenja nemačkog konceptualnog umetnika Jozefa Bojsa, u maju, i nemačka država to proslavlja na potpuno drugačiji način. Dvadeset institucija je uključeno, sasvim izvesno planirano je godinama unapred, neko je o tome mislio, uključeni su i neki drugi svetski centri gde je on delovao. To je projekat koji je na godišnjem nivou, odvija se tokom cele godine, iz njega će izaći niz publikacija i novih istraživanja vezanih za tog umetnika. To je možda praksa na koju bi naša kulturna javnost i stručnjaci koji rade u institucijama mogli da se ugledaju, na to kako se takvi jubileji obeležavaju“, dodala je.

„Ne samo što treba da se osvrnemo kritički na taj period, nego da probamo i da damo odgovor i pružimo diskusiju o pitanju šta to nama danas znači – zašto je taj Zenit bitan i zašto su avangardni pokreti bitni za nas kao društvo, umetničku scenu danas, kulturu uopšte, baštinu, i zašto se time bavimo ili ne.“

Postoje privatne inicijative, privatne galerije su imale izložbe, postoje publikacija, ali, kako je navela Vojvodić, izostala je reakcija državnih institucija. „Mislim da to je mozda propuštena prilika i za jedan regionalni projekat Zagreba i Beograda i pitanje je koje se tiče oba centra. Verovatno je to pokazatelj stanja u našim državnim, javnim institucijama kulture u zemlji i možda neke regionalne saradnje sa susedima“, zaključila je ona.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare