Italijanski graditelj klavira misli da je vrsta koja izumire

Kultura 22. apr 202100:06 1 komentar
MARCO BERTORELLO / AFP

Luiđi Borgato imao je samo 23 godine kad je izradio prvi klavir za sebe, a u idućim je desetinama godina svoju zanatsku veštinu pretvorio u prestižan brend koji je privlačio kupce iz celoga sveta - sve dok mu posao naglo nije prekinuo koronavirus.

Danas strahuje da bi taj stari zanat u Italiji, zemlji koja je na kraju 17. veka izmislila klavir, mogao potpuno nestati.

„Sve je stalo, nema koncerata, nema kontakata s muzičarima. Bez vladine pomoći moja profesija možda neće dočekati kraj pandemije“, kaže Borgato, danas 58-godišnjak.

U njegovoj kući u Borgu Venetu, pored Padove, sve odiše klasikom. Verdijeva bista i Betovenov portret tik su uz koncertne postere iz milanske Skale.

Na kraju sobe je „doppio Borgato“, impozantan spoj dva velika klavira.

U blizini je i poslednji dodatak njegovoj proizvodnoj zbirci, koji je 2017. predstavio kao „najduži koncertni klavir u svetu“ jer je s 3,33 metra otprilike pola metra duži od standardnog.

Borgato i njegova supruga Paola, koja je zadužena za mehaniku svakog instrumenta, grade maksimalno dva klavira godišnje. Pomaže im samo jedan zaposleni.

Ručni rad

„Niko u Italiji, a kamoli u svetu ne radi koncertne klavire ručno kao mi“, kaže Borgato. „Ali sa ovom pandemijom ljudi dobro promisle pre nego što ulože u kupovinu klavira“, dodaje.

Cena jednog Borgata varira od 291.000 do 486.000 evra, bez poreza, zavisno od modela. Za svaki treba oko 1.850 radnih sati.

Kupci su većinom iz inostranstva – Švajcarske, Francuske, Nemačke, Austrije, ali i iz Kine. Većinom su to pijanisti, ali ima i onih koji ulažu u instrument kao umetničko delo.

Paola (55) priznaje da se teško oprašta s ručno izrađenim klavirima. „U svakom instrumentu lep je deo naših života“.

Njen suprug tvrdi da Italija ne priznaje dovoljno umetnost izrade klavira iako je to zemlja u kojoj je Bartolomeo Kristofori izmislio taj instrument 1698. godine.

Širom Evrope nestale su male fanrike klavira nauštrb velikih, a njih su, pak, progutali azijski divovi.

Austrijski proizvođač „Boesendorfer“, na primer, u vlasništvu je kompanije „Yamaha“ od 2008. dok je nemački „Schimmel“ prodao većinski udeo kineskom „Pearl River“-u pre pet godina.

Borgato u svojoj radionici pažljivo meri, reže, oblikuje i lepi svaki deo, od rezonatora od crvene smreke do vrhova čekića od filca merino vune.

Nakon što je počeo karijeru kao ‘klavirštimer’ 1983. godine, on i njegova supruga proputovali su svet kako bi posetili muzeje muzičkih instrumenata i proučili istoriju klavira. Borgato se 1985. u svom „Renou 4“ odvezao do Berlina i prvi put obišao fabriku klavira – Bechsteinovu.

U Nemačkoj je našao i nadahnuće za svoj prvi klavir nakon što je posetio Betovenovu rodnu kuću u Bonu.

Po uzoru na poslednji primerak klavira velikoga nemačkog kompozitora izgradio je klavir s četiri žice za visoke note, umesto standardne tri.

Francuski virtuoz Žan Giljo 1991. predstavio je Borgatov novi klavir u pariskoj Crkvi svetog Eustahija rekavši da se radi o „delu mladog genijalnog graditelja“.

Od tada su slavni pijanisti poput Radua Lupua, Vladimra Aškenazija ili Džeroma Rosea izvodili recitale na njegovim klavirima.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare