Još od pre više od deset godina, u Raški gotovo da nema kulturnih događaja, nema više ni bioskopa, nema pozorišta... dok je nekad važila za rasadnik kulture o tom regionu, kaže glumac Mihailo Glišović. Na njegovu inicijativu, sinoć je u Raški održana premijera jedne pozorišne predstave, sa glumcima iz Beograda, a publika je ovo izvođenje pozdravila burnim aplauzom i ovacijama.
Interesovanje za premijeru bilo je toliko da su glumci odlučili da i naredna dva izvođenja večeras i sutra budu besplatna. „Ne bismo mogli fizički da odstampamo toliko karata, da sve pokrijemo koliko je bilo interesovanje“, kaže Glišović.
„Za 15 godina karijere nisam doživeo da celo pozorište ustane i aplaudira“, rekao je jedan od glumaca Stefan Bundalo.
Ekipa predstave planira da je igra u Raški jednom mesečno, ako bude interesovanja i dva ili tri puta.
Predstava „Mali kraj“ po motivima „Ujak naše varoši“ Milisava Savića režirao je upravo Mihailo Glišović, a u njoj, pored njega, igraju i njegove kolege glumci iz Beograda Stefan Bundalo, Aleksandar Kecman, Luka Abramović, Anita Ognjanović, Bojana Stojković i Slavko Mutavdžić. Dramaturgiju je radila Ana Mitrović.
Glišović je poreklom iz Raške, gde je živeo do 2012. i odlaska na fakultet u Beogradu, a oduvek je imao želju da pokrene Rašku i pomogne da se tu otvori profesionalno pozorište.
„Ovde nikad nije bilo pozorišta, sem amaterske trupe koja je pripremala predstave, ali nikad profesionalno pozorište. Pozvao sam kolege i oni su prihvatili moj poziv i inicijativu. Za sada ćemo predstave igrati u Domu kulture, to će biti sedište pozorišta, a plan je da ovu predstavu igramo ovde barem jednom mesečno“, objašnjava glumac.
On je rekao da im je Opština izašla u susret, izdvojila sredstva i dala prostor, kao i da je najavila izdvajanje sredstava i za budući rad pozorišta. Zbog toga je i premijera održana na Dan Opštine Raška.
„Dobili smo zeleno svetlo i za dalje i okupljam ekipu za novi projekat“, dodao je on.
Prema njegovim rečima, opštinske vlasti su najavile i pomoć oko otvaranja posebne zgrade pozorišta kako bi imalo svoj prostor kao institucija.
„Raška, koja je nekada važila u regionu ovde za rokenrol prestonicu, svedena je na jedan događaj godišnje, to su Raške duhovne svečanosti u avgustu. A bila je najmanji grad koji je davao najviše kulture, i bendova i filmova, to je spalo na jedan događaj godišnje. I bioskop se ugasio. Zato sam se angažovao da se aktivira pozorište, ali i bioskop i drugi događaji. Od oko 2010. ovde gotovo da i nema kulturnih događaja, skoro ničega“, priča glumac.
Kako je naveo, osećao je dugo da u tom gradu treba nešto da se pokrene. „Sada se oseća kako je Raška zaživela, odmah se vidi neka radost i energija i buđenje“, dodao je on.
Tokom izvođenja predstave poštovale su se epidemiološke mere, svako drugo sedište bilo je slobodno i publika je nosila maske.
„Posebno emotivno za mene je bilo i kada su mi kolege glumci i dramatruškinja zahvalili na ovome što sam uradio, zajedno sa njima“, zaključio je Glišović.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare