Bojković: U mojim godinama nagrade su potvrda da ste još uvek potrebni

Kultura 22. sep 202020:43 > 21:01
N1

Glumica Svetlana Bojković izjavila je u emisiji Dan uživo da "bi lagala ako bi rekla da nagrade ne prijaju". "To uvek prija. Kada ste mladi, onda vas to raduje, daje podstrek, diže samopouzdanje, a u mojim godinama, opet nagrade donose radost, to vam je potvrda da ste još uvek prisutni, da niste zaboravljeni i da ste još uvek potrebni", kaže ona.

Svetlana Bojković dobitnica je nagrade Zlatna antena za ukupan doprinos domaćoj televizijskog produkciji, a priznanje će joj biti uručeno na završnoj večeri predstojećeg međunarodnog Festivala drama i serija FEDIS, 30. septembra u Domu omladine Beograda.

Kako je rekla u Danu uživo, i nju je nagrada zaista obradovala.

„Kad se osvrnem na taj svoj televizijski opus koji traje više od 50 godina, on je zaista i obiman i raznolik i onda je za mene vrlo radosno da je to neko primetio. Lagala bih ako bih rekla da to ne prija, to uvek prija. Kada ste mladi, onda vas to raduje, daje podstrek, diže samopouzdanje, a u mojim godinama, opet nagrade donose radost, to vam je potvrda da ste još uvek prisutni, da niste zaboravljeni i da ste još uvek potrebni“, kaže ona.

Za nju je, kaže, put glume i traganje za istinom.

„Mi glumci se bavimo sudbinama ljudi, pričama ličnim, unutrašnjošću… I kada igramo negativce uvek tražimo opravdanje, onaj prapočetak, bezazlenost sa kojom se svako dete rodi“, kaže.

Televizija je, ističe, presudna za popularnost glumca.

„Podjednako uloga imam u pozorištu, ali ono što je publici najdostupnije je ono što je bilo na televiziji, Televizija je moćna“, kaže Bojković.

Ističe da je „normalno da ono što ste igrali u mladosti ne možete igrati kasnije“.

„Ne samo zbog fizičkog izgleda. Gluma je jedno bitisanje, jedno postojanje na sceni, koje publika prepoznaje kao nešto sasvim prirodno, a ispod toga stoji čitav arsenal ličnog života“, kaže.

Prema njenim rečima, gluma spada u profesiju visokog rizika.

„Nikad se ne zna kojim će putem da se razvija jedan mladi glumac. Što je najgore danas, kada ima toliko divnih talentovanih mladih glumaca, vrlo je važno da imaju podršku onih koji su upravnici pozorišta. Danas je konkruencija mnogo veća, oni koji treba da prepoznaju talenat, da ga podrže, nema ih baš mnogo. Mnogo je rizičnija danas ta glumalka profesija nego u vreme moje mladosti. Savetujem im istrajnost, borbu, veliku ljubav i čistotu prilaska glumačkom poslu“, kaže ona.

Komentarišući situaciju sa koronavirusom, kaže da pripada onoj generaciji „koja je bila zaključana u kuće u jednom periodu“.

„Borim se da održim svoje mentalno zdravlje, jer ova situacija od početka jako utiče na ljude i psihološki. Maltretiranje svih nas, kao da nismo svesni da možemo da se zaštitimo sami i kao da nismo dovoljno odgovorni. Kao kad vas razredni starešina u osnovnoj školi opominje kako da se ponašate, to je nešto što je za mene bilo i uvredljivo“, kaže.

Ističe da su imali gotovu premijeru u Ateljeu 212 zakazanu za 13. mart, a 11. marta su pozorišta zatvorena.

„Nekako su prva zatvorena, a najkasnije otvorena pozorišta. Otvorile su se i kladionice odavno. Bila je premijera, tri mesta je bio razmak između gledalaca, svi su bili pod maskama“, kaže Bojković.