3D rekonstrukcija Rafaelovog lica – renesansni majstor nije voleo svoj nos

Kultura 07. avg 202016:43 > 08. avg 2020 09:54
TOR VERGATA UNIVERSITY OF ROME / FONDAZIONE VIGAMUS / AFP

Umetnički istraživači uradili su 3D rekonstrukciju lica italijanskog slikara Rafaela, čime su najzad rešili viševekovnu misteriju o njegovom grobu, rečeno je iz rimskog Tor Vergata univerziteta za Frans pres.

Slikar, čudo od deteta i deo renesansnog trojstva velikih majstora, zajedno sa Mikelanđelom i Leonardom da Vinčijem, umro je 1520. godine, u 37 godini. Crvene ruže krase njegovu grobnicu u rimskom Panteonu tokom cele godine.

Njegovo telo ekshumirano je u 19. veku, kada je i napravljen gipsani odlivak njegove lobanje. Međutim, stručnjaci nisu bili sigurni da li su ti posmrtni ostaci zaista i pripadali Rafaelu, jer su tokom iskopavanja naišli na još jedan ceo skelet i delove nekih drugih.

Nekoliko skeleta pripadalo je Rafaelovim učenicima, ali ostali nisu identifikovani.

Prema popularnoj legendi, navodno je ovaj renesansni majstor, za koga se pričalo da je imao veoma aktivan seksualni život, umro od sifilisa 1520. godine, mada postoji široki konsenzus kod stručnjaka da je umro od upale pluća, koju je najverovatnije zaradio posećujući ljubavnice tokom ledenih noći.

Kako je Rim ove godine obeležio 500 godina od njegove smrti, univerzitetski tim je odlučio da uradi 3D rekonstrukciju gipsanog odlivka.

Rafaelo na autoportretima ulepšavao svoj nos

Otkrili su jasno poklapanje sa prikazima Rafaela na portretima drugih umetnika iz tog perioda, ali i sa njegovim autoportretima, rekao je za Frans pres stručnjak za molekularnu biologiju Matija Falkoni.

„Prvi put imamo konkretni dokaz da skelet, koji je ekshumiran 1833. pripada Rafaelu Santiju“, rekao je Falkoni.

Iako je 3D rekonstrukcijom „zahvaćeno samo 80 odsto njegovog originalnog lika, rezultat je nesumnjiv. Ne liči ni na jednog od studenata za koje se zna da su tu sahranjeni, a i bila bi prevelika slučajnost da neki stranac toliko liči“, dodao je Falkoni.

On je naveo da jedino nisu rekonstruisali njegove uši, „ali na sreću, Rafaelo je imao dugu kosu, koja mu je prekrivala uši“.

Potvrđivanje autentičnosti Rafaelovog skeleta otvoriće vrata daljim analizama kojima bi se utvrdila boja njegove kose i očiju.

Projekat da ove godine njegov skelet ponovo bude ekshumiran odložen je zbog pandemije koronavirusa, ali ako se i dalje nastavi, Falkoni kaže da je njegov tim zainteresovan da proveri koliko je renesansni umetnik u svojim autoportretima zaista bio veran sopstvenom liku.

„3D model pokazuje da su oči i usta (na portretima) njegovi, ali sopstveni nos je ulepšavao. Znamo da je Rafaelo često sebe slikao mlađim nego što jeste, a ovaj 3D model nam omogućava da vidimo kakav je zaista bio“, kaže Falkoni.

3D bista u prirodnoj veličini umetnika koga su njegove kolege umetnici i čuveni biograf iz 16. veka Đorđo Vazari zvali „princom slikara“, biće izložena u muzeju u njegovom rodnom gradu Urbinu.

Uprkos njegovoj preranoj smrti, Rafaelo je iza sebe ostavio brojna remek-dela, od kojih se većina čuva u Vatikanu, čiji raskošni muzeji imaju sedam prostorija sa Rafaelovim freskama, koje su završili njegovi učenici posle njegove smrti.