Čingeti – drevnim muslimanskim rukopisima preti saharski pesak i ljudski nemar

Kultura 11. jul 202014:55 > 15:17
You tube/AP Archive

Neki od najvažnijih muslimanskih srednjevekovnih tekstova i rukopisa pohranjeni su u oazi usred saharske pustinje - Čingetiju, nekada intelektualnom središtu, kojem danas, posle 1.200 godina postojanja, preti nestanak sa lica zemlje.

Grad, koji se uzdiže kao opsena na ivici nepreglednih mauritanskih Erg Varan peščanih dina, dočekivao je 1.200 godina, putnike koji su među njegovim zidinama tražili odmor i zaštitu od saharske vreline.

Osnovan u osmom veku, kao karavanski konak za hodočasnike, na njihovom putu za Meku, ova pustinjska oaza od crvenog kamena, naposletku je postala jedan od najvećih centara nauke, religije i matematike u Zapadnoj Africi. Smatra se, takođe, sedmim najsvetijim muslimanskim gradom na svetu.

Hiljade knjiga nalaze se u posedima porodica koje su osnovale ovaj pustinjski grad.

„Naši preci su pisali knjige i rukopise na različite teme, poput religije, astronomije, astrologije… Muslimani su mislili da je Zemlja okrugla i da se okreće, mnogo pre Kopernika i Galileja“, kaže jedan od čuvar ovog blaga, Seif el Islam, u prilogu koji je napravio BBC.

On dodaje da je od malena sanjao da bude čuvar biblioteke.

„Imao sam sreću da se rodim kao muškarac. Žene ne mogu da budu čuvari biblioteka. Ima mnogo sposobnih žena koje bi mogle da rade ovaj posao. Ali, kad se žena uda, njen muž postaje vlasnik kolekcije i njeno nasledstvo prelazi u ruke druge porodice“, kaže on.

Kako su vernici i učenjaci dolazi i odlazili, često su ostavljali verske tekstove, naučne studije i istorijske rukopise.

Tokom godina, prikupljeno je toliko ovih istorijskih dokumenata, da je u vreme najvećeg procvata Čingetija, između 13. i 17. veka, u ovom gradu postojalo čak 30 biblioteka.

Danas je ostao mali broj originalnih biblioteka, a tim odanih bibliotekara skromno čuva i štiti više od 1.000 neprocenjivih srednjevekovnih rukopisa od peska, vetra i vrućine.

You/tube/Team Hazard Rides Again

No, sa zabrinjavajuće brzim širenjem Sahare na jug, i njenim surovim nasrtajima na ravne krovove građevina u Čingetiju, kao i imajući u vidu klimatske promene, koje su nedavno izazvale sezonske poplave i bujice koje su projurile kroz grad, budućnost ovog islamskog blaga je ozbiljno ugrožena.

„Između 1930. i 1995. mnoge porodice su se odselile u velike gradove, jer je bilo malo ispaše za kamile, i nije bilo posla. Ono što je tužno, mnogi su odneli svoje knjige sa sobom. Danas je ostalo 12 od 30 biblioteka, a samo pet ili šest su otvorene. Neke od knjiga bile su na krovu kuće, i kad je padala kiša, uništene su. Neke rukopise su pojele koze, ili su se deca igrala njima i uništila ih“, priča El Islam.

Posedovanje biblioteke nekada je bio znak visokog statusa, a ne izvor prihoda.

Danas, međutim, većina vlasnika drevnih rukopisa, ne zna šta će s njima, kaže Bećiri el Muhamed iz Instituta za istraživanje i nauku.

„Njihovi očevi i dedovi su znali. I to je problem za te rukopise. Vlasnici znaju da su nasledili bogatstvo. I, u pravu su, poseduju bogatstvo, ali ne znaju šta to blago sadrži. Pokušavamo da im pokažemo koliko je važno, ne samo da poseduju ovo blago, već i da ga zaštite od vetra, dima, vlage i kiše“, kaže El Muhamed.

No, dani slave Čingetija su, izgleda, prošli. Posetilaca ima veoma malo, a knjige su zaboravljene, iako je poslednjih godina snimljeno nekoliko medijskih priloga o ovom gradu.

„Obučavam nekoliko studenata, i možda su samo dva ili tri sposobna, ali ne znam da li mogu da brinu o bibliotekama. Mislim da mladim generacijama fali motivacija“, misli El Islam.

You tube/Team Hazard Rides Again

El Muhamed navodi da „ima ljudi koji poseduju velike biblioteke, ali nemaju novca da ih zaštite“.

„To je problem. Znam dve biblioteke čiji vlasnici su Saudijskoj Arabiji. Ono što moramo da učinimo je da očuvamo rukopise u dobrom stanju i da ih ne prepustimo pesku Čingetija. Moramo da se borimo. Ne smemo odustati“, ističe El Muhamed.

Konzervatori su pokušali da premeste ovo neprocenjivo blago, kako bi ga sačuvali.

Ali, lokalci na ove biblioteke gledaju kao na nasleđe predaka.

„Nemoguće je da odustanete od svoje kuće, noge ili oka i sačuvate ih u isto vreme. Ako nam bude ponuđena volonterska pomoć, pristaćemo. No, ni Vlada Mauritanije ni Unesko, ni drugi nisu sposobni, niti imaju pravo da čuvaju ovo nasleđe. To je naše nasleđe“, poručuje El Islam.