"Dnevnik Diane Budisavljević" razbesneo desničare u Hrvatskoj

Kultura 24. jul 201917:39 > 17:43
YouTube/hulahop films

Hrvatski desničarski portali i "građanske inicijative" složno kritikuju film "Dnevnik Diane Budisavljević" u nastojanju da dokažu kako nikakvog spasavanja srpske dece u ustaškoj državi nije bilo, jer, po njima, ta država nije bila zločinačka, a ustaše su "pomagale ostavljenim mališanima".

„Treba biti beskrajno naivan, poprilično glup pa poverovati u ovu najnoviju storiju o Diani Budisavljević koja je `iz kandži krvožednih ustaša`, odnosno iz njihovih `logora smrti` spasila desetak hiljada srpske dece…“, prenose desničarski mediji.

Sinhronizovani napad na film može se sažeti u ciničnu tvrdnju, koju je prenio portal „Narod“, da je poređenje akcije Diane Budisavljević sa Oskarom Šindlerom, koji je spasao Jevreje iz nacističih logora – „neumesno“.

Oni pišu da, navodno, ljudi (odnosno deca) kojima je pomagala Diana Budisavljević, izvlačeći ih iz ustaških logora u kojima su umirali od tifusa i gladi, „nisu bili direktno životno ugroženi, odnosno život im nije bio ugrožen u smislu da ga nekim direktnim postupkom želi oduzeti neki državni sistem ili čovek“.

U nastojanju da dezavuišu film koji je pobedio na Pulskom festivalu i koji prvi put od osamostaljenja Hrvatske govori o posledicama ustaškog genocida nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), razni komentatori tih medija ironično nazivaju humanitarku Dianu Budisavljević „osobom sa natprirodnim moćima“.

Kao i Građanska inicijativa „Ivo Pilar“, koja negira autentičnost akcije spasavanja srpske dece iz logora u NDH, desničari nastoje da zasluge za pomoć deci pripišu ustaškim vlastima, tvrdeći da bez njih ništa ne bi bilo moguće.

Za niz desničarskih portala u Hrvatskoj „priča o Diani Budisavljević“ je dokaz „kako se ideologijom, iskrivljavanjem činjenica i nametanjem lažnog kolektivnog sećanja falsifikuje istorija“.

Istovremeno, desničari pokušavaju da negiraju ili dovedu u pitanje patnju na hiljade srpskih mališana i akciju spasavanja, navodeći da je Diana Budisavljević pisala dnevnik na nemačkom, a da je hrvatskoj javnosti dostupan samo prevod.

Citiraju se i stavovi Građanske nicijative „Ivo Pilar“ (naziv dat po „pravašu“ i hrvatskom nacionalisti iz tridesetih godina prošlog veka) da se o Diani Budisavević nije govorilo do pre desetak godina, te da je cela priča sumnjiva i izmišljena.

Za desničare je posebno neprihvatljivo to što je film napravljen u koprodukciji Hrvatske, Srbije i Slovenije.

S druge strane, poznati hrvatski književnik Miljenko Jergović, koji veoma pohvalno piše o ovom filmu, napominje da je Budisavljević u dnevniku zabeležila da je nadbiskup Stepinac odbio da pomogne u prvi mah i da joj je savetovao da potraži pomoć „kod svojih“.

Jergović navodi da ovaj film, o kome se danima priča i piše u Hrvatskoj, tematizuje „iza sedam brava zaključanu tabu temu hrvatske kulture: genocid nad Srbima u NDH“.