Tvrđava u Baču – od ruine do turističke atrakcije

Kultura 10. jun 201818:22 > 18:28
N1

Evropske nagrade za kulturno nasleđe biće dodeljene 22. juna u Berlinu, a jedan od tri laureata iz Srbije je i projekat konzervacije srednjovekovne tvrđave u vojvođanskom mestu Bač. Za 15 godina, koliko rekonstrukcija traje, ovo zdanje je od neprepoznatljivosti postalo sve posećenija turistička atrakcija.

Ona svedoči o periodu kada je sad siromašni kraj, bio centar ovog dela Evrope.

Čitava Bačka po njoj je dobila ime. U 14. veku ovu tvrđavu izgradio je ugarski kralj Karlo Anžujski kako bi se odbranio od osvajanja srpskog cara Dušana, u vreme kad je bački kraj bio sve, samo ne siromašan.

Kao most između istoka i zapada, Bač je u Srednjem veku bio jedan od najvećih gradova u ovom delu Ugarske. Istoričari kažu da su ovde postojale pijace, da je bilo zanatlija i trgovaca, ali i naučnika. Upravo s ovog mesta, despot Stefan Lazarević organizovao je odbranu Ugarske od turske vojske, a jedno vreme, ovde je boravila i čitava krstaška vojska pod vođstvom Fridriha Barbarose, u trećem pohodu na Jerusalim.

Danas, ključeve ovog srednjovekovnog utvrđenja ima samo jedna osoba. Slavica Vujević iz Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture kaže, istražujući najvišu kulu, konzervatori su pronašli predmete od izuzetnog značaja, poput jedinih renesansnih ukrasa na teritoriji Srbije.

„To je terakota, na kojoj se jasno vidi uticaj rane italijanske renesanse. To su potpuno jedinstveni primerci koji su sačuvani u Srbiji, koja je u to vreme već bila pod turskom okupacijom“, kaže Vujević.

Dani slave srednjovekovnog Bača završeni su pre tri veka, kada su tvrđavu minirali mađarski ustanici. Ostatke su razvukli pljačkaši umetničkog blaga, a dokusurio ju je nemar, pa kad su konzervatori pre 15 godina u nju ušli, bila je i zapaljena.

„Mi smo je zatekli nevidljivu, ona nije bila jasna, nije postojao ulaz u sam utvrđeni zamak. Krenulo je prvo s tim da se obnovi krov, međuspratne tavanice, a onda je krenula adaptacija za novu namenu, kao jedan edukativni centar, muzejska postavka i depo arheološkog materijala. Sve ovo što je urađeno zapravo je pomoglo da se ona bolje razume i naravno, da se poveća atraktivnost tog prostora“, kazala je Vujević.

I uspeli su. Tvrđavu, u koju je ranije ulaz bio zabranjen, danas posećuje oko sedam hiljada ljudi godišnje. Za pažljivo obnavljanje uskoro će primiti i najviše evropsko priznanje, koje zovu još i „oskarom za konzervaciju“.

„To je izuzetno prestižna nagrada, i zaista verujemo da će sa tako značajnim doprinosom omogućiti da ona bude još vidljivija i da se u nju još ulaže“, dodala je sagovornica N1.

Ta ulaganja do sad su bila simbolična – za deceniju i po restauracije su, pre svega od evropskih fondova, dobili su tek nešto manje od 700.000 evra. Da bi tvrđava zasijala punim sjajem, kažu, neophodna je daleko veća podrška kako države, tako i privatnih investitora.