Živi piš iz Niš

Draža Petrović 10. dec 202115:56 > 16:01 105 komentara
N1 / Ilustracija / Lazar Lazić

Kada je Bog pravio nebo, kosmos, Nijagarine vodopade, Himalaje i Kulu „Beograda na vodi“, ideja mu je bila da prosečan čovek, kada se nađe ispod tih impresivnih čudesa & lepota, shvati u stvari – koliko je mali, sićušan, ovolicni, nikakav...

Kada je bogovska uprava niškog hotela „Ambasador“ rešila da napravi predsednika Vučića od 15 spratova, ideja im je bila da pokažu ne samo koliko je čovek mali, nego pre svega koliko je predsednik Vučić veliki. Skoro ooovooooliiiki!

Povezane vesti

Uprava hotela „Ambasador“ u Nišu čvrsto se zainatila, kako kažu, da iznenadi predsednika Vučića, jerbo on stiže u Niš na produženi vikend, ali su saznali da će predsednik tamo stići u prirodnoj veličini, pa odlučili da predsednika u prirodnoj veličini dočeka isti taj predsednik samo u natprirodnoj veličini.

Sa ogromnim natpisom: „Dobro došao predsedniče“, iznad glave natprirodnog predsednika, tako da u stvari predsednik sam sebi poželi dobrodošlicu.

Ideja da se natprirodni predsednik prostire na spoljnoj strani svih 15 spratova hotela „Ambasador“, nekom je zaličila na Severnu Koreju, mada taj koji to misli pojma nema, pošto se Niš tradicionalno nalazi na jugu, te nikako ne može biti Severna Koreja. Može biti samo Južna, bogata Koreja, koja ima Samsung, pride i predsednika, pa ti vidi bato. Nebo nam je granica, a nebo je malo iznad glave natprirodnog predsednika sa fasade „Ambasadora“.

Ljudi bi rekli: „Ovo je piš živi!“, jerbo je „piš živi“ drevna srpska uzrečica za opisivanje neverovatnih, natprirodnih i pritom grotesknih pojava u našim životima, ali je ovaj aktuelni „piš živi“ zreo za novu fomulaciju.

Tako da ubuduće treba govoriti: „Ovo je živi piš iz Niš!“. Ili: „Ovo je Niš živi!“, jer se sve upravo sada dešava u Nišu.

Upravni odbor hotela „Ambasador, ili kako se god zove inicijativni odbor za pravljenje natprirodnog predsednika na fasadi, mora da ima još neke sveže ideje kako zahvaliti predsedniku na svemu što je uradio i što će tek da nam uradi.

Zašto, na primer, od hotela „Ambasador“ ne napraviti Ambasadu predsednika Vučića, prvo diplomatsko-konzularno predstavništvo tog tipa u svetu. Gde bi svi koji se osećaju kao državljani predsednika Vučića, koji žive i rade unutar predsednika Vučića, mogli da dobiju pasoš sa slikom predsednika Vučića i da putuju svuda po svetu ponosni što žive kao sastavni deo najvećeg sina naših naroda i narodnosti.

Postoji, naime, opravdana sumnja da se toliko ljudi uvuklo pod kožu, najblaže rečeno, predsedniku Vučiću, da on čak i u prirodnoj veličini, treba da dobije status države, jer ima više stanovnika od Andore i San Marina.

Uostalom, zašto hotel „Ambasador“ ne promeni ime u „Aleksandar“ i napravi još veću političko-turističku atrakciju grada Niša & države Srbije. Pa da gosti koji odsednu u hotelu, mogu da se jave kući i opišu kako je lepo živeti na osmom spratu Aleksandra Vučića, sa unutrašnjim pogledom na fasadnog Aleksandar Vučića.

Ili, zašto se oko gigantskog predsednika u Nišu ne napravi projekat – Niš na vođi? Gde bi, umesto Kule iz Beograda na vodi, fasadni vođa sa hotela od 15 spratova, bio glavna atrakcija. Pravi Guliver, ali ne zato što je ogulio šta god je mogao, nego jer njegove turneje podsećaju na putovanja slavnijeg prethodnika.

On, veliki ko Guliver, obilazi neke sićušne ljude, koji žive preko sedam mora i sedam gora, u zemlji blokiranih puteva. I dive mu se na prigodan južnjački severnokorejski način.

Natprirodni vođa na fasadi je i dokaz da se u našoj zemlji razvila ne samo fasadna demokratija, nego i fasadna autokratija, oblik uređenja gde gomila niških entuzijasta danima sprema izneneđenje za koje svi znaju, pa i predsednik. A čim neko zna za iznenađenje, onda to više i nije iznenađenje.

I očekivalo bi se da će predsednik Vučić, skroman kakav je, javiti ovima u Niš, pre nego što njegova noga kroči na tlo Niša, da ne prave takve smešne stvari, jerbo će neko stvarno pomisliti da njemu godi sva ta ujdurma. To se, pak, nije desilo, pa će predsednik kada u Nišu vidi samog sebe od 15 spratova, ponosno izjaviti: „Drago mi je da se Niš ovako izgradio. A najviše mi drago što sam se i ja, zahvaljujući Nišlijama sklonim naprednjaštvu, baš izgradio“.

Ili ukratko, predsednik će reći: „Al sam se izgradio!“

Ako se za pranje prozora na oblakoderima angažuju alpinisti, oni tipovi što vise sa krova i svi im se divimo, onda se valjda za postavljanje džinovskih bilborda velikih vođa po višespratnicama angažuju takođe alpinisti, koji se u niškom slučaju zovu rektalni alpinisti.

Rektalni alpnizam u niškom slučaju više je disciplina kojom se bave ljubazni domaćini koji su rešili da predsedniku omoguće da i sam vidi koliko je veliki čovek. I veliki car. A Niš je još od Rimljana poznat po velikim carevima.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare