Koliko „dođemo“ kineskim prijateljima – stručnjaci spominju i 15 milijardi evra

Ekonomija 22. sep 202119:21 > 20:45 67 komentara

Koliko Srbija duguje novca "kineskim prijateljima"? Zvanično - nešto preko milijardu i dvesta miliona evra. Ali, ako se sabere ono što tek treba da se ugovori, broj se povećava nekoliko puta, tvrde pojedini ekonomski novinari. Kažu - saradnja sa Kinom nije problem sama po sebi, upitno je pod kojim uslovima se dogovara, a kada se uzme u obzir politika i zaštita životne sredine, sve može da bude znatno skuplje.

U poslednjih deset godina država je najmanje 11 kredita podigla u kineskoj Exim banci za autoputeve, železnice i energetske projekte, koje će otplaćivati najmanje dve decenije.

Kinezi su tako inkasirali stotine miliona evra.

Povezane vesti

Najveći kredit Srbija je uzela je za obnavljanje pruge od Novog Sada do granice sa Mađarskom – 830,5 miliona evra.

Za prugu Beograd-Stara Pazova kineski zajmodavac je odobrio oko 350 miliona dolara.

Za autoput Preljine-Požega, koji gradi kineska kompanija China Communications Constraction Company Srbija se zadužila u iznosu od 374 miliona evra, dok je za deo puta od Surčina do Obrenovca podigla 208 miliona evra.

I to je samo deo.

Prema podacima Uprave za javni dug, trenutni dug prema Kini je oko 1,2 milijarde evra. Međutim, rebalans budžeta za 2021. predviđa јоš nešto više od dve milijarde evra zajma od kineskih banaka.

Cifra pak nije konačna jer podaci nisu na jednom mestu, a oni do kojih je došao ekonomski novinar Mijat Lakićević pokazuju da dostiže osam milijardi.

„Ako bi se uračunalo i sve ono što je obećano da će se raditi, kao što je recimo metro ili neki drugi, veliki infrastrukturni projekti, ti dugovi bi mogli da se popenju i na 15 milijardi evra“, ističe Lakićević.

A to bi predstavljalo bar trećinu srpskog spoljnog duga.

Pored toga, za većinu zajmova karakteristično je što su uslovljeni angažovanjem kineskih firmi i tamošnje radne snage.

Po pravilu prati ih i netransparentnost. Sve se dogovara bilateralno, bez konkurencije.

„I to je ono što je glavna zamerka, nije sam iznos, te kamate, ono što je toliko sporno. Pitanje je kako ste napravili taj dogovor i da li su ti poslovi zapravo dobri za Srbiju, u smislu da li finansirate ono što vam zaista treba ili samo ono što je popularno“, naglašava Aleksandar Milošević novinar Danasa.

Kada nema tendera, poslovi budu skuplji nego da su ugovoreni na drugoj strani, objašnjava novinar Mijat Lakićević. Zašto se onda biraju takvi poslovi i zajmovi?

„Deo tih para koje država tako daje sigurno se na neke načine vraćaju domaćim vlastima. Da li su to neki drugi poslovi tako što se domaće firme angažuju, ima tu da kažemo već raznih šema…“, kaže Lakićević.

Osim u ekonomskom, poslovi sa Kinom su problematični i u ideološko-političkom smislu, ali i ekološkom – jer prljave tehnologije koje više ne sme da primenjuje na svojoj teritoriji, neretko donosi ovde – napominje Lakićević.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare