Miloš Obradović, ekonomski novinar lista Danas, govoreći o emitovanju obveznica Telekoma, naveo je da je netransparentnost najveći problem, podsećajući da je NBS u petak popodne objavila saopštenje u vezi sa emisijom korporativnih obveznica, a "da nije ni spomenula da je otkupila niti da namerava da otkupljuje, ni zašto, ni za koliko, ni po kojoj ceni"... Odgovore na pitanja koji je iznos u pitanju i po kojoj ceni, nismo dobili ni danas u odgovoru (dostavljenom N1), formulacija "bliže trećini nego polovini" ne znamo šta tačno znači, dodaje.
Na pitanje da li ima nečeg spornog u odluci NBS da otkupi hartije od vrednosti od komercijalnih banaka, gost N1 kaže da nema ništa sporno što se tiče zakona, jer je NBS donela odluku u maju koja to omogućava, ali dodaje da je pitanje da li je ta odluka ekonomski opravdana u našem slučaju. Takve operacije se obavljaju u drugim zemljama (Japanu, SAD, u evropskim zemljama), ali u našem slučaju je drugačija situacija, jer te zemlje imaju razvijeno tržište obveznica na kojima se aktivno trguje njima, i na tom tržištu su uspostavljene cene obveznica, a u ovom slučaju mi imamo samo nominalnu cenu po kojoj su banke kupile obveznice, navodi.
Dodajući da u odgovoru NBS stoji da nisu u pitanju četiri nego pet banaka, Obradović navodi da su one po nominalnoj kupovinskoj stopi kupile te obveznice, a da je NBS istog ili narednog dana deo njih otkupila. Podvlači da NBS nije odgovrila Danasu iako su im juče postavili pitanja – po kojoj ceni i koji je iznos obveznica u pitanju. „I danas, u odgovoru Narodne banke, nismo dobili odgovor ni na jedno od ta dva pitanja. Formulacija „bliže trećini nego polovini“ – ne znam šta to može da znači. Evo recimo da je 75 ili 70 miliona evra… I da, oni zameraju što smo (Danas) naveli iznos od 100 miliona evra, pošto su u pitanju su dinarske obveznice, što smo u tekstu naveli na više mesta da su u dinarima“, ističe novinar lista Danas.
Neki stručnjaci i ekonomisti navode da je glavni problem što ne postoji tržišna obveznica i što NBS na ovaj način u svoje bilanse može da unese obveznice koje se mogu ispostaviti da ne vrede toliko, što bi napravilo gubitak u bilansu Narodne banke, navodi Obradović.
Kaže da je netransparentnost najveći problem, podsećajući da je NBS u petak popodne objavila saopštenje u vezi sa emisijom korporativnih obveznica, a „da nije ni spomenula da je otkupila niti da namerava da otkupljuje, ni zašto, ni za koliko, ni po kojoj ceni“… Pošto je to prva emisija korporativnih obveznica Telekoma ove godine, mislim da je to trebalo da bude transparentnije, da se javnost upozna i da nema nikakvih sumnji i nerazumevanja, dodao je.
NBS kaže da postoji interesovanje za te hartije od strane drugih komercijalnih banaka. Obradović kaže na to da ne zna zašto onda te banke nisu uključene u primarnu emisiju – zašto odmah nisu kupile direktno od Telekoma… „Da li tu nije urađena dobra prezentacija ili… Zašto bi plaćale NBS, posle nedelju dana, više… Ali O.K. ako Narodna banka tako kaže, verovatno je to tako…“
Korporativne obveznice su, inače, dobra i ustaljena stvar na razvijenim tržištima, kaže gost Dana uživo.
„U ovom slučaju, Telekom će godišnje plaćati samo iznos kamate, a ne cele anuitete (deo glavnice i kamatu), što im znatno oslobađa novčane tokove za druge poslove, za investicije… Druga stvar – u dinarima su obveznice, pa je eliminsan valutni rizik. Mada valutnog rizika nema poslednjih godina, jer NBS vodi politiku stabilnog deviznog kursa. Ali za pet godina može svašta da se desi, pa Telekom, eto, ne mora da brine o tome da li će kurs evra da skače. Bilo bi mnogo bolje da se tim obveznicama trguje na berzi. Onda bismo mi, kao građani, mogli deo svoje štednje da uložimo u obveznice nacionalne kompanije, čiji smo i suvlasnici, da dobijemo tih 4% koliko je sada godišnja kamata koja se isplaćuje na te hartije od vrednosti. To bi bio dobar način da se angažuje deo štednje građana, koja se nalazi sada u bankama po nikakvim ili minimalnim kamatnim stopama, i da se plasira u privredu. Ne znam zašto se Telekom odlučio na tu zatvorenu emisiju, za poznate kupce. Isto je nepoznato da li će te obveznice da se pojave na berzi, da li će biti sekundarnog tržišta, i ako ne bude – onda to praktično neće imati uticaja na razvoj tržišta kapitala što je jedno od objašnjenja zašto je NBS donela odluku uopšte da uvrsti korporativne obveznice u hartije koje će ona otkupljivati“, navodi gost N1.
Er Srbija i izmirivanje dugova je iznenađenje – objašnjenje može da bude ipak kredit
Pažnju je prethodnih dana privukla vest da je Er Srbija izmirila obaveze prema Etihadu u iznosu od 57,62 miliona dolara po osnovu kredita koji je uzet 2015. godine, i to, kako je navedeno – od sopstvenih prihoda pre krize i štednje tokom krize. To je interesatno s obzirom na to da je prethodno Er Srbija tražila otpis dugova od Etihada, a što je odbijeno. Upitan da to prokomentariše, Obradović navodi da je bio iznenađen tim saopštenjem jer se iz bilansa iz 2019. nije to videlo.
„Oni su imali možda oko 30 miliona evra gotovine na računima… U redu da je ova godina bila normalna ili dobra kao prošla pa da se razume da su uštedeli i da imaju na računima sredstava, ali dva meseca skoro uopšte nisu leteli, osim tih urgentnih letova za potrebe Vlade Srbije – za dopremu zdravstvene opreme i za vraćanje ljudi koji su se zatekli u inostranstvu. Upravo u njihovim izveštajima se navodi da je u roku od dva meseca, od marta do maja, otkazano više od 5.600 komercijalnih letova, naš aerodrom je bio zatvoren za komercijalne letove, i posle toga nisu cvetale ruže – veliki broj zemalja je bio zatvoren za naše građane… Tako da ja stvarno ne znam od kojih prihoda su oni uspeli da uštede 56, 57 miliona dolara – 57 miliona dolara je, recimo, na nivou jedne šestine poslovnih prihoda prošle godine. A prošla godina je bila rekordna po broju prevezenih putnika, prema njihovim rečima. Jedino objašnjenje je da su oni uzeli neki kredit kojim su to premostili“, kaže Obradović koji dodaje da su iz te kompanije i naveli da su u sklopu mera zbog krize, osim raznih ušteda, obezbedili i neke kreditne linije kod poslovnih banaka.
Može da se postavi pitanje pod kojim uslovima su dobili kredite od banaka, u vreme kad je avio-industrija jedna od najpogođenijih industrija u svetu, i da li su možda dobili garancije države, kaže Obradović, dodajući da je, i kad je u pitanju Er Srbija, ključna netransparentnost – da ne znamo koliko nas ta kompanija košta.
„U slučaju Aseko glavno pitanje kako je javna nabavka urađena“
Govoreći o slučaju Aseko, a upitan ko treba da utvrdi da li je u pitanju sukob interesa jer je kompanija u kojoj premijerkin brat direktor dobijala poslove od države, Obradović kaže da je, koliko je video, formalno treba da odluči Agencija za borbu protiv korupcije.
Kompanija Aseko posluje u IT sektoru koji je visokoprofitabilan – a u kojoj meri je to posledica rasta tržišta a koliko je to posledica rodbinskih odnosa premijerke i direktora kompanije – to je zaista teško oceniti, naveo je. „Deluje da ne bi trebalo da tako blisko povezana lica posluju, ali opet nema ni zakonskog osnova da se eliminiše takvo preduzeće iz javne nabavke. Sada je u stavri pitanje da li je ta nabavka urađena kako treba, odnosno da li su kriterijumi za nabavku te usluge bili eliminacioni – napisani za jednog ponuđača – ili su bili dobri“, kaže gost N1.
Agencija bi, kaže, trebalo da da svoje mišljenje, ali dodaje da je veliko pitanje i problem nezavisnost institucija, u koje, kako navodi, nema neko poverenje, naročito u one koje se bave kontrolom državnih institucija.