Šoškić: Sa ovim budžetom se ne ulazi u fazu rasta

Ekonomija 19. nov 201920:04 > 20:20
N1

Profesor Ekonomskog fakulteta Dejan Šoškić smatra da se novim budžetom ne ulazi u fazu rasta. "Jer da se želelo da se uđe u neku fazu rasta trebalo je naći više sredstava za javne investicije, pre svega one koje daju bolji rezultat". Kritikuje povećanje plata u javnom sektoru, dok novinarka Ivana Pavlović ocenjuje da je tako nešto bilo i iznuđeno, naročito kad se uzme u obzir stanje u zdravstvu. Vlada je vodila arbitrarnu politiku povećanja, kaže Pavlovićeva, dodajući da sektor bezbednosti nekoliko godina ima rast plata.

Vlada očekuje 20 milijardi dinara deficita. Mali deficit je uvek dobra vest, kaže na to Šoškić koji navodi da ona govori o tome da nacionalna ekonomija ne oporezuje suviše svoje građane, da porezi nisu viši nego što treba da budu, da se novac troši, što je, dodaje, važno.

„Ono što je takođe bitno je da taj deficit ne bude iznad stope privrednog rasta koji se planira. Ta osnovna komponenta je relativno dobro dimenzionirana i prihodi su prilično konzervativno procenjeni, pa ne bi trebalo očekivati neka iznenađenja“, kazao je u emisiji N1 direktno.

Šoškić kaže da mu najviše smeta to što su plate u javnom sektoru povećane za 9,6 odsto, navodeći da je to iznos sredstava koji je teško pravdati jer nema rasta produktivnosti. Isto to, podsetimo, kritikuje i Fiskalni savet.

Šoškić dodaje da naš BDP ne raste poslednjih 10-ak godina, odnosno da u priličnoj meri stagnira. Gost N1 kaže da smo imali jednu dobru godinu –  2018, kada je iznosio preko 4 posto, a da će 2019. biti oko 3 odsto – što znači da se privredni rast usporava.

Srbija, kako kaže, u proseku ima lošije stope privrednog rasta od sličnih zemalja u regionu i Evropi, kad se uzme u obzir poslednjih pet, šest godina. Posebno zabrinjava što su naše investicije u BDP, nedovoljne, one su sada 19 odsto, videćemo kad stignu podaci za 2019, ali bez investicija nema privrednog razvoja, dodao je.

Novinarka Nove ekonomije Ivana Pavlović dodaje da Srbija napreduje daleko sporije od uporednih zemalja, koje su uglavnom zemlje nekadašnjeg Istočnog bloka, odnosno države centralnoistočne Evrope. Mi se ne poredimo sa Nemačkom, kao što se često dešava potpuno neosnovano – to je jedan spin, zloupoteba, da vi rast BDP-a u bilo kom kvatralu poredite sa rastom bilo kojih razvijenih privreda, kao što je Nemačka, dodaje.

POVEZANE VESTI

„Mali deficit bi poslužio da se neki višak novca usmeri u infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvo, u izgradnju komunalne infrastrukture, i da se na taj način privredni rast malo pogura“, dodala je.

Šoškić, vraćajući se na povećanje plata u javnom sektoru, kaže da je to populistička mera koja nije utemeljena na želji da se dugoročno unapredi konkurentnost domaće privrede. Ako povećate plate više nego što raste produktivnost, ako imate politiku fiksnog deviznog kursa koji se istovremeno, poslednjih nekoliko godina, osnažuje u odnosu na evro – u toj situaciji takvo stanje je dugoročno održivo jedino ako imate jedan veliki investicioni ciklus i zamajac koji će pokrenuti privredu, navodi profesor.

Ukoliko imate fiksni kurs, a istovremeno inflaciju i vrlo često realnu apresijaciju domaće valute u odnosu na evro, vi suštinski erodirate konkurentnost domaće privrede, kaže i pojašnjava da će sve ono što je napravljeno u Srbiji biti skuplje u odnosu na proizvode iz inostranstva i to – i na domaćem i na stranom tržištu. Time će se otvoriti trgovinski deficit, dodao je. Nakon toga će,kaže Šoškić, da raste platno-bilansni deficit, a zatim će doći vreme kad nećemo to moći da pokrivamo stranim direktnim investicijama i tada će zemlja da krene, kako ocenjuje, ponovo na putanju zaduživanja i obaranja domaće ekonomske aktivnosti.

Dodaje da se ovakvom politikom vraćamo na scenario koji smo već gledali tokom 2000-ih, a koji je svakako trebalo izbeći. Time se šalje loš signal onima koji žele da ulažu u Srbiji, jer nam rastu jedinični troškovi rada. Šalje se, dodaje i poruka da se umesto u izvozni sektor više investira u sektor usluga.

Ne slaže se sa ocenom da je ovo budžet s kojim se ulazi u fazu rasta. „Jer da se želelo da se uđe u neku fazu rasta trebalo je naći više sredstava za javne investicije – pre svega u one koje daju rezultat u smislu ekonomske aktivnosti, a ne za nabavku  vojne opreme i tehnike, što je bio slučaj prošle godine. I trebalo je investirati mnogo više u nauku, obrazovanje i zdravstvo i to ne toliko u građevinske investicije koliko u plate ljudima, u podsticanje reformskih procesa, da se podigne efikasnost u obrazovnom i naučno-istraživačkom delu, jer je to nešto što obezbeđuje dugoročni rast konkurentnosti i ekonomske aktivnosti koja se odvija u našoj zemlji“, rekao je Šoškić.

Od toga koliko zemlja investira u obrazovanje i istraživanje, od toga koliko ćemo imati kvalitetno obrazovanih ljudi, da li smo u stanju kroz naš zdravstveni sistem da naše stanovnike održimo u dobrom zdravlju – zavisi produktivnost zemlje i koje ćemo mesto zauzeti u globalnoj podeli rada, odnosno da li ćemo motati kablove ili ćemo izvoziti proizvode i usluge visoke vrednosti i biti bogata zemlja, naglasio je profesor.

Povećanje plata iznuđeno

Pavlovićeva, komentarišući budžet, kaže da je na neki način on predizborni, jer je jedan od razloga za povećanje plate to da  „predsednik ispuni famozno obećanje prosečne plate od 500 evra koje se vuče već godinama“, iako u suštini to ne znači puno, jer je, kako ističe, bitna kupovna moć građana.

Mislim da je ovo povećanje bilo i iznuđeno, jer je pre svega jedan deo zaposlenih u zdravstvu napustio najpre sektor zdravstva,  a onda i Srbiju i verovatno je jedini način, da ove ljude koji su ostali zadržite, bio da im malo povećate plate, dodaje gošća N1. U tom smislu je sektor zdravstva u proseku najbolje prošao, nešto veće povećanje su dobile medicinske sestre, povećanje za lekare je nešto manje, navodi.

Podseća da je u procesu fiskalne konsolidacije taj sektor desetkovan, odnosno broj zaposlenih je najviše smanjen – za 10.000 ljudi. Pitanje je da li smo sa tom merom zakasnili, i da li je čak i sa tim povećanjem, ta plata dovoljna da te hirurge i sestre zadržite, navodi Pavlovićeva.

Javni sektor trči napred u odnosu na privatni s platama, a prilično je neproduktivan – ne proizvode koliko bi tebalo, a verovatno je razlog za to i partijsko zapošljavanje, dodala je, vraćajući se na povišicu plata. Umesto smanjivanja troškova za poslovnu zajednicu, kako bi joj se povećala konkurentnost, taj višak iz ove i naredne godine je otišao u povećanje plate, dodaje.

Gošća N1 podseća da se uvođenje platnih razreda još nije desilo i pitanje je, kako kaže, da li će se ikad dogoditi. „Vidimo da je Vlada vodila arbitrarnu politiku povećanja – neki sektori su dobili malo više, neki su opet dobili iako su dobijali i prethodnih godina, kao sektor bezbednosti… Iako nikom nije jasno zašto baš sektor bezbednosti, a ne obrazovanje i naučni radnici“, dodala je.

Sektor bezbednosti je, podvlači Pavlovićeva, u periodu od nekoliko godina imao akumulativni rast plata od 30 odsto. Ulaganja u sektor bezbednosti su u poslednjih nekoliko godina povećana deset puta, gledano u odnosu na udeo u BDP, kroz kupovinu opreme, sada kupuju helikoptere, pa se postavlja opravdano pitanje prioriteta, kaže Pavlovićeva, dodajući da ti delovi u budžetu i nisu dovoljno transparentni, pa se ne zna za koje namene taj novac tačno ide.

U sektoru MUP-a primanja sa svim dodacima su izašla na 79.000 dinara, što je 25 odsto više od proseka zarada u prosveti i 30 odsto više nego u sektoru zdravstva, navela je gošća N1. Čak i sa ovim povećanjem, zdravstvo i prosveta ne mogu da stignu sektor bezbednosti, podvlači.

Ključni problem nedostatak domaćih investicija

Šoškić, govoreći o olakšicama privredi i smanjenju poreskih opterećenja, kaže da je to korak u dobrom pravcu, samo nedovoljan, a da se moglo uraditi više, da višak nije otišao na plate. „Ključna stvar je da treba da dođe do novih investicija i do rasta produktivnosti. Kad pogledamo ukupne investicije godinama unazad, ispod smo regionalnog proseka, a naš region je najsiromašniji region u Evropi“, naglašava profesor.

Kaže da stope privrednog rasta kojima se vlast hvali jesu takve da je s njima nemoguće stići ni centralnoistočnu Evropu. Stope rasta koje Srbiji trebaju su 5, 6 i više posto i to u kontinuitetu više godina, navodi i dodaje da to podrazumeva da je veći procenat investicija u BDP.

U stranim direktnim investicijama nismo tako loši, kad se stavi u odnos prema BDP, možda bismo više voleli da u toj strukturi investicija ima više onih koji daju veće plate, zapošljavaju kvalifikovaniju radnu snagu, kaže profesor i dodaje – moglo bi da se popravi dosta toga, ali obim nije loš.

U javnim investicijama je bilo prostora, i tu smo mogli da napravimo u ovom budžetu pozitivan iskorak – mogli smo da još više investiramo – od ekoloških projekata do projekata irigacije, uređenja vodnih korita,  kaže Šoškić koji dodaje da bi se to odrazilo i na BDP.

„Ključni problem srpskog razvoja jeste nedostatak domaćih privatnih investicija, a to znači da domaći preduzetnici nemaju poverenja u domaći privredni sistem i ne investiraju i nedovoljno se obraćaju i bankama i drugim finansijskim institucijama“, podvlači.

Kaže da bi realan rast životnog standarda bio kad bi se to popravilo, a ne u odlukama da u „budžetu jedne ili dve godine podelite više nego što smete, pa nakon toga da privreda krene na putanju koja vodi u visoki dug i recesiju“.

Za kapuitalne investicije se u 2020. godini izdvaja 199 milijardi dinara, a gosti N1 kažu da to nije dovoljno za rast.

„Pohvalno je – završetak puteva i važnih saobraćajnica, ali kad to malo razotkrijete, vidimo da se nastavlja sa politikom finansiranja tih poslova prekodirektno sklopljenih ugovora sa stranim vladama“, ističe Pavlovićeva navodeći kao primere deonicu  Novi Beograd – Surčin, koja je direktno dogovor sa kineskom vladom, pa deonica od Kuzmina sa turskim vlastima, sa vladom Azerbejdžana deonica Šabac – Loznica. Dodaje da je Moravski koridor još u pregovorima, sa američkom firmom – i da se zapravo ne zna kolika je cena kilometra da ste na javnom tenderu raspisali posao, već je „parcijalizovana“ Srbija u direktnim pregovorima, a cena je ispregovarana preko međunarodnih sporazuma.

Privredni ambijent i subvencije

Šoškić, govoreći o privrednom razvoju, kaže da ga ne može biti ako ne uredimo ambijent za konkuretnu tržišnu privredu, dodajući da smo u velikoj meri erodirali institucije sistema. Ako vam ne funkcinoiše pravosuđe, ako nije sposobno da u kratkom roku kvalitetno, bez sumnje na korupciju, zaštiti svojinu i ugovor, a to naš pravosudni sistem još ne može da uradi, ako niste u stanju da imate poslovnu administraciju, dovoljno kvalitetno obrazovane radnike, ako nemate tržišne uslove za koje domaći preduzetnici smatraju da su fer i da daju podjednaku pravo i šansu za uspeh svima – onda imate usporavanje kakvo mi imamo, dodao je. To je zadatak broj jedan – da se kreira taj ambijent, dodao je.

Da imamo dobro uređen poslovni ambijent, ističe Šoškić, ne bi nam subvencije bile potrebne, kompanije bi dolazile same.

Upitana o subvencijama i izdvajanjima u budžetu za to, Pavlovićeva kaže da su ona nešto manja za strane investicije, a smatra da je verovatno pod pritiskom javnosti došlo do toga, pa je to smanjeno sa 11,8 milijardi na 9,2 milijarde, konstatujući da je to pohvalno. „Ali ima stavka – subvencije na ime ulaganja na zajednička preduzeća, i može se pretpostaviti da je to možda način da se pokrije ulaganje u Fijat, i dalje ostaju subvencije u Er Srbiju i veliki broj preduzeća“ za koje je Vlada preuzela obavezu po ugovorima od prethodnih godina, navela je.

Podsetila je i na zajedničko preduzeće koje je Vlada nedavno napravila sa kineskom firmom Čajna roud korporejšn, na ime industrijskog parka u Borči, konstatujući da će jedan deo novca verovatno otići u to. „Imamo i stavku ostale investicije… I one nisu baš male, svake godine to prilično raste… Te ostale investicije su samo poslednje tri godine iznosile pola milijarde evra, to uopšte nije zanemarljiv iznos“, naglašava Pavlovićeva.

EPS – neophodna temeljna racionalizacija poslovanja

Govoreći o EPS-u, o kom je ranije danas govorio i Fiskalni savet navodeći da mora da reši unutrašnje probleme – višak zaposlenih, visoke plate, velike tehnološke gubitke, krađu struje – Šoškić kaže da bi to preduzeće moglo, potencijalno, da bude profitabilno.

Ono ima jednu odličnu razvojnu perspektivu kada bi se njime dobro upravljalo, naveo je. Potrebne su, kaže, temeljne promene i otklanjanje neracionalnosti kojih je, kako ističe – mnogo. Nekvalifikovani radnici u EPS-u imaju platu kao lekari specijalisti u klinikama, naglašava gost N1.

„U EPS-u i sličnim preduzećima mora da se uradi temeljna racionalizacija poslovanja, pretvaranje tih preduzeća u javne korporacije gde su poreski obveznici, posredstvom države, vlasnici“, kaže Šoškić koji dodaje da je potrebno da se urede tako da ne budu ničija partijska meta niti izvor za finansiranje. Podseća da su političke partije tradicionalno uzurpirale, preko takvih preduzeća, državnu imovinu.

Kada odlažete rešavanje problema kao što je EPS, odlažete situaciju kada će to preduzeće moći da novim investicijama postigne konkuretnost, da ulaže u nova postrojenja i nove izvore, reši ekološke probleme, naglašava Šoškić dodajući da se te strukturne reforme godinama odlažu.

Komentarišući nameru vlade da uzme kredit za izgradnju metroa u Beogradu, Šoškić kaže da to zabrinjava jer nismo u poziciji za to. Kod nas je situacija rovita, 50 ili 52 odsto duga u odnosu na BDP je nivo koji je i dalje iznad zakonskog nivoa – 45 odsto, koji nije stavljen bez razloga, navodi profesor, dodajući da treba težiti da on bude ispod 45 odsto.