Gosti N1: Energija iz uglja preskupa, plaćamo je novcem, ali i ljudskim životima

Ekonomija 26. feb 201917:35 > 17:38
N1

Srbija, ali i zemlje u regionu, moraju da napuste tehnologiju proizvodnje električne energije spaljivanjem uglja, i okrenu se alternativnim načinima, a da postojeća preduzeća sprovedu kroz proces energetske tranzicije, ka takozvanoj "zelenoj" tehnologiji, navode gosti Dana uživo Zvezdan Kalmar i Denis Žiško.

Poslednji izveštaj o hroničnom zagađenju ugljem na Zapadnom Balkanu ponovo je pokazalo da 16 zastarelih termoelektrana na ugalj ugrožava javno zdravlje ogromnim zagađenjem vazduha, koje utiče na ljude u regionu, u EU i šire. Ovo zagađenje, procenjuje se, svake godine izazove 3.000 preuranjenih smrti, 8.000 slučajeva bronhitisa kod dece i druge hronične bolesti.

Zagađenje vazduha iz termoelektrana na fosilna goriva ili drugih emitera ne poznaje granice. Termoelektrane na ugalj u zemljama Zapadnog Balkana – Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, iako nisu članice Evropske unije, zagađuju vazduh u zemljama Unije emitujući zabrinjavajuće visoke nivoe zagađujućih materija.

„Prva stvar koja se mora uraditi je da se na jasan i razumljiv način predstave problemi. A problemi koji dolaze od postojeće energetike su da loše deluju na zdravlje naših građane, ali i na građane EU, posebno na one koji žive pored nas“, kazao je Zvezdan Kalmar iz Centra za održivi razvoj.

 Prema njegovim rečima, problemi su multidimenzionalni, pa tako i rešenja moraju obuhvatiti više oblasti.

„Ovakva situacija sa termoelektranama koje koriste ugalj je posledica pogrešnih razvojnih politika“, kaže Kalmar.

On naglašava da umesto da Srbija počne da ulaže u alternativne oblike, građani i dalje skupo plaćaju zastarelu tehnologiju, što kroz račune za struju i vodu, što kroz zdravstveni sistem i lečenje bolesti koje su direktno povezane sa zagađenjem.

Ukoliko se budemo i dalje držali scenarija ‘business as usual’, u kome se 70 posto struje proizvodi iz uglja, dakle, 40 miliona tona godišnje se spaljuje uglja za te potrebe, biće i posledica, kaže Kalmar.

A one su, dodaje, vidljive, jer osim većih troškova za zdravstvo, i subvencije za takva preduzeća, suočavamo se i sa posledicama raseljavanja ljudi koji žive neposredno uz termoelektrane.

„Srbija ima 560 smrtnih slučajeva povezanih sa spaljivanjem uglja u elektranama“, naveo je Kalmar.

A tu je i problem klimatskih promena, dodaje.

„Mi nemamo pravo da tražimo pomoć za poboljšanje tehnologije i životne sredine, ukoliki naša energetska politika ostane ista, da planiramo da kopamo 40 miliona tona uglja godišnje, da povećavamo taj klimatski otisak. Poboljšanje klimatskih okolnosti zahteva ozbiljnu reakciju u restrukturiranju u pravcu obnovljivih izvora energije“, rekao je Kalmar.

Žiško: Pametne mreže i regionalna saradnja

Denis Žiško iz bosanskog Centra za ekologiju i energiju kaže da je situacija slična u celom regionu.

„Slika iz Srbije može se preneti i na BiH. Način na koji se odnose vlasti i firme koje vode energetski sektor je sličan u celom regionu. Tranzicija će se desiti, samo je pitanje da li ćemo početi na vreme ili ćemo kasniti, a sada je vreme“, rekao je Žiško.

On kaže da su postrojenja koja se koriste u proizvodnji energije na Zapadnom Balkanu zastarela i mogu raditi još 10-15 godina.

„Imamo kapacitete da taj period, pre nego izađu iz upotrebe, iskoristimo da počnemo sa ozbiljnim planovima tranzicije energetskog sektora, sa ozbiljnim planovima povezivanja tržista, jer jedino tako se može funkcionisati“, kazao je.

Osnova energetske trazicije se, dodaje, bazira na pametnim mrežama, koje će biti u mogućnosti da preuzmu energiju iz različitih izvora.

„Mi treba da zaboravimo način proizvodnje električne energije samo za sebe. Energija ne poznaje granice. Strategija razvoja ne može se odnositi samo na jednu državu, mora postojati regionalna saradnja“, kaže Žiško.

On daje primer Nemačke, koja je donela odluku da do 2038. kompletno izbaci proizvodnju električne energije iz uglja.

„I to je jako teška i skupa odluka, politički osetljiva, ali su oni doneli tu odluku. Sledeći korak je da se vidi na koji način će ekonomija proći kroz taj proces. To je način na koji bi se trebalo ići u ovu tranziciju. Ne treba odlagati i govoriti kako smo siromašni, jer je zapravo energija iz uglja jako skupa“, naglasio je Žiško.

Problem je, objašnjava, što cenu „ne snose kompanije koje proizvode tu energiju, nego se ta razlika u ceni pokriva od građana, prvo što plaćaju svojim zdravljem, a potom i poboljšanjem zdravlja, a onda i otklanjanjem posledica te proizvodnje“.