Pola veka Alpine: Auto za kojim je Flojd "sekao vene"

Auto 05. jan 201612:16 > 12:28
Wikipedia/Richiguada

Nakon čuvenog Citroena DS “Ajkula”, još jedan gigant je zaslužio da se pomene jubilej koji je proslavio tokom prethodne godine i da mu se oda poštovanje za veliki uticaj na automobilsku industriju.

Sećate li se scene iz filma Nacionalna klasa u kojoj Dragan Nikolić svog budućeg tasta, kog igra Rade Marković, pita za jedan poseban automobil koji je stigao u Savez?

Evo priče o tjuning kući koja je pravila automobile za kojima je i čuveni Branimir Mitrović Flojd „sekao vene“.

Pre 50 godina, Alpina je formirana kao BMW tjuner, a nastala je od male, uspešne, porodične proizvodnje pisaćih mašina.

Danas je ova kompanija jezgro bavarskog konglomerata.

Kako je sve počelo

Burkard Bovensiepen, jedan od vlasnika čuvene Alpine je, početkom šezdesetih, tek započinjao svoju karijeru u porodičnoj firmi u Bavarskoj. Mladi naslednik porodičnog biznisa se još kao dečak zainteresovao za automobile i nije mu padalo na pamet da nastavlja posao sa pisaćim mašinama.

Suočen sa krutim stavom svog oca, ipak je uspeo da ga ubedi da mu, u okviru firme, da jedan mali objekat u kome je eksperimentisao sa BMW-om koji je tada vozio.

Iako je okolina smatrala da će mlađanog naslednika „bubice“ brzo proći i da će nastaviti porodičnu tradiciju proizvodnje pisaćih mašina, Burkard ih je brzo demantovao.

Sreća i dobar tajming

Postavlja se pitanje kako je mali entitet kao što je Alpina uspeo da promeni svoju osnovnu delatnost i postane jedan od glavnih i najznačajnijih delova bavarskog giganta? Element sreće i dobrog tajminga je, svakako, igrao najznačajniju ulogu.

Kada je sa proizvodnih traka BMW-a izašao model 1500, ubrzo nakon njega je izbačena i varijanta 1800 ostavljajući kupce prvog modela prilično razočaranim. Naravno, i oni su želeli dodatnih 10 konja više pod haubom…

Međutim, ono što je mladi Bovensiepen uradio bilo je pravo čudo. Svom BMW-u 1500 dodao je Solex karburator i dual-weber svećice i uspeo da ubrzanje od 0-100 km/h postigne za 13 sekundi, što je bilo čak tri sekunde manje nego kod osnovnog modela.

Ubrzo je uspeo i da zakaže sastanak sa šefom jednog prodajnog salona i da mu predstavi šta je uradio sa svojim automobilom. Ubedio ga je da je BMW 1500 moguće nadograditi tako da mu se broj konjskih snaga poveća, ali je insistirao da garancija ostane na snazi, jer mu je to bilo vrlo važno.

Tako je 1964. godine zvanično potpisan dokument koji je u dobroj meri odredio budućnost ove kompanije.

Mnoge modifikacije su tada ušle i u serijski proizvođene modele, a proces je sve više integrisan do 1980. godine kada Alpina stiče prva priznanja kao samostalan proizvođač.

Do te 1980. godine Alpina je radila kao tjuning kuća, ali je imala totalno drugačiji pristup u odnosu na najjače konkurente kao što su Koenig i Gemballa.

To je bilo vreme kada je većina tjunera razmišljala samo o motoru. Ostatak automobila ih nije interesovao.

Međutim, sa Alpinom se uvek dobijao „kompletan paket“, a tako je ostalo i do danas.

Alpina je automobile dizajnirala na taj način da oni zadovoljavaju svakodnevne potrebe običnog vozača, ali i da se, po potrebi, vikendom pretvore i u pravu sportsku aždaju.

Zašto baš BMW?

Da li je to bila samo stvar geografske blizine ili su i druge stvari uzete u obzir?

Elem, geografija na početku nije igrala važnu ulogu. Bilo je bitno šta je to što se na tržištu tjuning delova nudi, tako da je Bovensiepen prvo kupio Fiat koji je nadograđivan od strane italijanske tjuning kuće Nardi.

Na povratku iz Torina, motor je otkazao zbog ležajeva radilice, pa je morao da se vrati nazad da bi ga popravili. Dakle, u startu je bilo jasno da Alpina mora da obezbedi visokokvalitetne delove da bi ostala daleko ispred konkurencije.

Mercedes nije imao sportski imidž, tako da Alpina nije bila zainteresovana za giganta iz Štutgarta.

U tom trenutku se na Salonu automobila u Frankfurtu pojavio BMW “New Class” za koji je Bovensiepen smatrao da je savršen, i tako se rodila ideja.

I danas, nakon 50 godina, mnogi poštovaoci ali i zaposleni u samoj Alpini smatraju da je B10 BiTurbo model, baziran na E34 5 Series, verovatno najbolji automobil koji su ikada napravili. Sa 360 konjskih snaga mogao je da dostigne brzinu od 290km/h.

Što se tiče performansi, mogao je da stane na crtu modelu Ferrari Testarossa. Razlika je bila „samo“ u skromnijem „pakovanju“, a Paul Frere ga je proglasio najboljim autom sa četvoro vrata koji je ikada vozio.

U privatnoj Alpininoj kolekciji postoji još nekoliko vozila koja se, danas, sa pravom mogu nazvati istorijskim. Kuriozitet je da ti automobili mogu postići brzine koje su izvanredne i za današnje uslove.

Pedeset godina kasnije

Istoriju Alpine ne piše samo Bovensiepen, iako je jedan od retkih koji je od samog početka tu. Cela kompanija je uključena u njeno pisanje i vrlo je uspešna u tome.

Na Sajmu automobila u Ženevi, u martu prošle godine, u čast jubileja, predstavljen je „Edition 50“ sa potpisom Alpine koji se svojim suptilnim stilom, ali i performansama i nivoom luksuza opasno približava Bentliju.

Nije loše za kompaniju koja je počela kao mala radionica u gradiću Kaufbeuren nedaleko od Minhena.

Štaviše, sa manje od 2.000 proizvedenih automobila godišnje, Alpina nudi veći nivo ekskluziviteta nego Rols Rojs, pri čemu je i dalje bije glas dobre porodične firme.

Alpina je obeležila pedeseti rođendan 28. juna 2015. u svom sedištu u gradiću Buchloe u južnoj Bavarskoj.

Autor teksta: Rajko Martinović