Pumpe u gusto naseljenim mestima iako zakon propisuje drugačije

Ekonomija 07. dec 202211:21 13 komentara
gorivo benzin benzinska pumpa n1
N1

Mesta gda se toči gorivo zagađuju vazduh zbog velike koncentracije goriva i potencijalna su velika opasnost u slučaju havarija, ali su često širom Srbije pumpe smeštene u gusto naseljenim delovima grada iako Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu propisuje drugačije. Prema rečima sagovornika portala N1 razlozi za to su suprotstavljenost dva akta: Zakona i Uredbe o lokacijskim uslovima, ali i primena uredbe, iako je zakon jači pravni akt. Građani ovakve odluke nazivaju paradoskalnim, smatraju da zakonodavstvo ne prepoznaje problematiku osetljivosti lokacije i efekat kumulativnog zagađenja i da se time nanosi šteta stanovnicima.

Jedan od takvih primera je pumpa u centru Valjeva u gusto naseljenom području, gde je odlučeno da investitor nije u obavezi da podnese zahtev za odlučivanje o potrebi izrade studije o proceni uticaja.

Tu odluku donelo je jula 2022. godine Odeljenje za urbanizam, građevinarstvo i zaštitu životne sredine Valjeva, iako je oktobra 2021. godine isto Odeljenje donelo odluku o neophodnosti procedure predviđene Zakonom o proceni uticaja na životnu sredinu. Da je investitor dužan da pokrene proceduru smatra i Zavod za zaštitu prirode Srbije.

Povezane vesti

Prema rečima Mirka Popovića, programskog direktora organizacije RERI, organizacije osnovane radi realizacije ciljeva u oblasti zaštite, očuvanja i unapređenja životne sredine i održivog korišćenja prirodnih resursa, Zakonom o proceni uticaja na životnu sredinu utvrđen je postupak procene uticaja.

Prema zakonu nadležni organ za vođenje postupka procene uticaja je onaj organ koji je nadležan za zaštitu životne sredine, bilo da se radi o opštini, autonomnoj pokrajini ili republici.

„Ako za projekat koji je predmet procene uticaja građevinsku dozvolu izdaje Ministarstvo građevinarstva onda će organ nadležan za procenu uticaja biti Ministarstvo zaštite životne sredine. Ako građevinsku dozvolu izdaje pokrajinski organ ili organ jedinice lokalne samouprave onda će za procenu uticaja biti nadležan organ za zaštitu životne sredine na odgovarajućem nivou uprave“, pojašnjava Popović.

Protest zbog izgradnje pumpe u Valjevu. Foto: Dragan Krunić

Kako navodi, procena uticaja na životnu sredinu je preventivna mera, odnosno mora se sprovesti pre nego što se odobri realizacija projekta i služi tome da se blagovremeno utvrde značajni negativni uticaji projekta ili aktivnosti na životnu sredinu i zdravlje ljudi, te da se utvrde mere pomoću kojih se ti uticaji otklanjaju ili umanjuju do onog nivoa koji je prihvatljiv i u kom slučaju realizacija projekta neće imati značajne negativne uticaje na životnu sredinu.

„Važno je naglasiti da svi projekti za koje je predviđena mogućnost izrade studije o proceni uticaja predstavljaju projekte koji su prepoznati kao oni koji mogu imati značajan uticaj na životnu sredinu i zdravlje ljudi“, kaže Popović.

Ovaj postupak se stoji iz tri faze: odlučivanju o potrebi procene uticaja, utvrđivanju obima i sadržaja studije i izrade studije o proceni uticaja na životnu sredinu.

„U svakoj od ove tri faze predviđeno je učešće javnosti, odnosno, mogućnost da građani, udruženja, stručnjaci daju svoje primedbe i komentare u svakoj fazi postupka. Nadležni organ je dužan da primedbe javnosti uzme u obzir“, dodaje on.

Kada se pogleda slučaj NIS pumpe u Valjevu, Popović navodi da je u tom slučaju poštovana Uredba o lokacijskim uslovima koja, kako smatra, uvodi pojam informacije o tome da li je potrebno pribaviti saglasnost na studiju o procenu uticaja, a taj postupak nije predviđen Zakonom o proceni uticaja.

„Postupak davanje informacije ne postoji, izmišljen je i suprotan je svrsi procene uticaja. Takođe, ova Uredba upućuje na Ministarstvo zaštite životne sredine kao jedini organ koji daje informaciju, zanemarujući činjenicu da je nadležni organ za procenu uticaja utvrđen Zakonom o proceni uticaja“, kaže on.

Uredba unosi zabunu

Popović navodi da Uredba pogrešno precizira, vreme kada je potrebno pribaviti saglasnost na studiju o proceni uticaja – do prijave radova.

„Prijava radova nije upravni akt kojim se odobrava izvođenje projekta – to je rešenje o izdavanju građevinske dozvole ili odobrenje za izvođenje radova. Na rešenje o izdavanju građevinske dozvole može se podneti žalba, na prijavu radova se ne može podneti žalba jer nije upravni akt. U postupku izdavanja informacije iz naveden Uredbe ne učestvuje javnost, a učešće javnosti je neizostavan element postupka procene uticaja“, kaže on.

Popović navodi i da je Republika Srbija imala obavezu da uskladi Zakon o proceni uticaja i odgovarajuće podzakonske akte sa Direktivom o proceni uticaja iz 2014. godine. Ova obaveza je utvrđena Ugovorom o osnivanju Energetske zajednice i istekla je 2018. godine, a Srbija se nije uskladila sa Direktivom.

„Direktiva je važna jer sadrži Aneks IIa koji preciznije utvrđuje da se u postupku odlučivanja o potrebi procene uticaja uzimaju u obzir i karakteristike projekta i osetljivost lokacije. Prilikom ocene osetljivosti lokacije uzimaju se u obzir, između ostalog i gustina naseljenosti, gde je planiran projekat, da li u nenaseljenom području ili u području guste naseljenosti, kao i osetljivost lokacije, a posebno da li su na predmetnoj lokaciji već prekoračeni standardi kvaliteta životne sredine“, kaže Popović.

U Valjevu su prema dostupnim podacima, u 2021. godini zabeležena 152 dana sa prekomernim zagađenjem vazduha.

„U Valjevu je u 2022. godini već 123 dana zabeleženo prekoračenje zagađenja vazduha  iako je zakonski dozvoljen broj dana godišnjeg zagađenja ograničen na 35“, kaže za portal N1 Dejan Perić, građanin Valjeva i predstavnik neformalne grupe građana „Komšiluk protiv pumpe“.

On odluku lokalnih vasti naziva paradoksalnom, jer je plan da se stanica izgradi na najprometnijoj raskrsnici u gradu, na magistralnom putu sa najfrekventnijim saobraćajem, preko puta već postojeće benzinske stanice i tačno ispod prozora privatnih kuća, stambenih zgrada i Doma zdravlja.

„Bez ikakvih merenja i analiza postojećeg kumulativnog zagađenja, mimo svih naučnih preporuka da se benzinske stanice ne grade na udaljenosti manjoj od 100 metara od stambenih objekata, protesta stanara, osetljivosti lokacije grad Valjevo oslobađa kompaniju NIS procedure o potrebi o odlučivanju o izradi procene uticaja na životnu sredinu. Očigledno zdravlje i bezbednost građana nisu u prvom planu za donosioce odluka“, smatra Dušan Perić.

Pitanja poslata Odeljenju za zaštitu životne sredine Valjeva o ovom slučaju ostala su bez odgovora. Bez odgovora su i pitanja poslata Ministarstvu za zaštitu životne sredine.

Čekajući selidbu

Da u Srbiji ne mora da bude dovoljna odluka državnih organa da se pumpa koja se nalazi na opasnom mestu ukloni pokazuje primer na Crvenom krstu na beogradskoj opštini Vračar.

Pumpa koja se nalazi, pored dečjeg igrališta, sa velikim brojem stambenih zgrada u nesporednoj blizini, i dalje je na svom mestu iako su prema rečima pravnika Milana Antonijevića, koji se godinama sa komšijama trudi da se izmesti pumpa, iz opštine Vračar saopštili da je nalog za iseljenje dat pre više od godinu dana.

Radnici na pumpama bez beneficija

Antonijević navodi da za razliku do ranije prakse radnici na pumpama više nemaju beneficirani radni staž iako su izloženi po zdravlje štetnim isparenjima.

„Nemaju zaštitu jer se outsource-ju ljudi za NIS-ove pumpe, odnosno ne zapošljavaju, ih već iznajmljuju. I ti ljudi imaju svoja prava ali su im ona ukinuta“, kaže on.

„Do sada se ništa nije dogodilo. Prema parametrima sve te male postojeće pumpe ne zadovoljavaju kriterijume već godinama. Konkretno u našem slučaju po planu i dokumentima predviđena je zelena površina. Ni u jednom trenutku nije se postavljalo pitanje legalizacije. Oni su tu nelegalni od 60-ih 70-ih godina prošlog veka“, kaže Antonijević za portal N1.

Ona kaže da borba lokalnih stanara traje već pet-šest godina. Antonijević ističe da kako stvari stoje, NIS-u se ne isplati da sklanja pumpu.

„Imaju obavezu da zemljište očiste od kancerogenh stvari. Zamene zemlju jer je zagađena. Sve to prema procenama košta oko 50.000 evra, a prihodi od pumpe na ovom mestu su veliki. Nadam se da će novo Ministarstvo za zaštitu životne sredine da radi i rešava ovakve situacije. Ako se ništa ne desi onda neko treba da odgovara. Ova pumpa se naslanja na dečje igralište“.

I Antonijević ističe nedorečenost Zakona, koji stvara nedoumicu i mogućnost različitih tumačenja.

„Ako dobijete dva različita tumačenja onda to nije u interesu građana. Nema odgovornosti za nesprovođenje analize zaštite sredine i to pitanje nikako da dođe na dnevni red“, zaključuje Antonijević.

Pitanja u vezi sa slučajem poslata su opštini Vračar i Naftnoj industriji Srbije, ali odgovori nisu dobijeni.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare