Prošle godine u Srbiji se rodilo najmanje beba od Drugog svetskog rata. U niskom startu za "skok u budućnost" predsednik Srbije najavio je rast roditeljskog dodatka - na 500.000 dinara za prvorođeno i 600.000 dinara za drugo dete. Biće, reče, veći dodatak i za treće i četvrto po redu. Mogu li ovi podsticaji da motivišu na rađanje? Sagovornice portala N1 kažu - ne mogu. "Potrebna je sistemska podrška, a ovde sistema - nema", kažu one.
„O svim tim merama na koje se tržava fokusira, a tiče se finansijskih izdvajanja i podrške porodici, ne možemo pričati kao o pronatalitetnim merama kako ih predstavljaju, jer to znači da motivišu na rađanje, a to nije tačno“, kaže za portal N1 Jovana Ružičić, direktorka udruženja Centar za mame.
„Roditeljski dodatak jeste finansijska podrška porodici – svakome to znači, koliko god hiljada dinara da je u pitanju, pogotovo kod prve bebe, kada se nabavlja najviše i nema šta da se ‘nasledi’ od starijeg deteta. To nije neznatna podrška. Ali, pričati o tome da je to pronatalitetna mera – nije ispravno“, kaže Jovana Ružičić.
Žene na rađanje neće motivisati iznos roditeljskog dodatka već, kako ističe – sistemska podrška, gde sve funkcioniše u državi.
„A ovo je samo dodatak na to“, navodi naša sagovornica.
Nije do želje, do sistema je
Ona podseća na istraživanje koje pokazuje da se željeni broj dece znatno razlikuje od realnog broja dece.
„Nije do želje, do sistema je. Žene žele da imaju više dece, ali sve koje su prošle kroz iskustva koja nisu pozitivna – bilo da je reč o otkazu zbog trudnoće, traumatičnom iskustvu u porodilištu i dr – nisu te želje ostvarile“, navodi Ružičić.
Prema izveštaju „Mame u Srbiji“ – sažetku istraživanja „Kultura rađanja i partnerski život u Srbiji” koji je Institut za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu uz podršku Centra za mame sproveo u prvoj polovini 2017. godine, idealan broj dece za žene koje su učestvovale u istraživanju je – troje (41,3%), zatim dvoje (37,9%), četvoro (5,2%), dok je za samo 4,9 odsto ispitanica idealno imati samo jedno dete.
Sistem ne funkcioniše – nemamo ga
Psiholog Jasmina Mihnjak, koja se godinama bavi pitanjima roditeljstva i pravima roditelja u Srbiji, takođe ukazuje na sistemske probleme u Srbiji.
„Bilo bi lepo kada bi roditeljski dodatak koji država izdvaja za rođenje deteta bio poklon za roditelje i da sve ostalo funkcioniše. Ali nažalost, sistem ne funkcioniše, takoreći – nemamo ga. A oni pokušavaju nedostatke sistema da nadomeste putem roditeljskog dodatka“, kaže za portal N1 Jasmina Mihnjak.
Ona ističe da se svi roditelji obraduju novčanim iznosom roditeljskog dodatka.
Za obrok – pokisla viršla
„Svima nama treba taj novac, posebno kod prvog deteta. Ali, to nije sistem koji funkcioniše ako na svakom sledećem koraku roditeljstva zapnemo, a zapećemo – ne možemo da nađemo ginekologa, ne možemo da otvorimo bolovanje, ako otvorimo bolovanje tokom trudnoće onda nam kasni naknada (plata)… Odemo na porođaj, gde ne moramo da doživimo akušersko nasilje, već samo da budemo na pokretnoj traci, pa posle dobijemo jednu pokislu viršlu na limenom tanjiru za obrok – e to je prava slika odnosa države prema roditeljstvu u Srbiji“, navodi Jasmina Mihnjak.
Ovaj niz se, kaže, nastavlja.
„Kad posle porođaja majka ostane bez posla, država nije tu da pomogne. Iz zemlje odlaze pedijatri, specijalisti, privatni lekari koštaju jako puno. Ne možete da dobijete logopeda za dete, nemate mesta u vrtiću, ne možete na posao, jer nemate gde da ostavite dete, ne možete ni da tražite posao, jer neće dete da vam prime u vrtić pošto ste nezaposleni… Pa školovanje koje je, navodno besplatno, a roditelji sve plaćaju – od udžbenika koji su sve skuplji, preko obezbeđenja u školama do eskurzija. Kada sve to ne funkcioniše, ne postoji način da se to nadomesti roditeljskim dodatkom koliki god da je“, ističe Mihnjak.
Plate na trudničkom bolovanju
Kada je izmena nekog zakona značajna za državu, onda se odluka, kako ističe Jasmina Mihnjak – donosi brzo, poput nedavno usvojene izmene Zakona o zdravstvenom osiguranju kojim je skraćeno bolovanje koje daje izabrani lekar.
Promena istog tog zakona je, naime, potrebna i da bi se trudnim ženama tokom bolovanja omogućilo da na vreme dobiju plate, a ne da im kasne po tri, četiri i više meseci.
„Godinama čekamo da se izmeni zakon jer deo naknada trudnicama na trudničkom bolovanju kasni isključivo zbog procedura i komplikovane administracije“, ističe Mihnjak.
Naime, trudne žene koje zbog održavanja trudnoće moraju da koriste bolovanje, često imaju problem sa kašnjenjem plata (naknada) u tom periodu.
Ovde veći problem, prema njenim rečima, imaju trudnice zaposlene u državnim firmama u odnosu na one koje rade za privatnog psolodavca.
U školama je, na primer, problem, jer jedan računovođa „pokriva“ više škola i on čeka da se sva dokumentacija objedini i tek tada predaje papire za isplatu trudničke naknade, što značajno usporava proces.
„Kod poslodavaca koji isplaćuju platu iz dva dela, takođe može da dođe do kašnjenja isplate naknade za trudnice. Naime, on prvo mora da isplati sve poreze i doprinose za sve svoje zaposlene, i tek tada može da podnese dokumentaciju za isplatu trudničke naknade. U tom postupku može da uđe i u naredni mesec, a pošto je rok za isplatu naknade trudnicama 30 dana – ona već ima dva meseca kašnjenja naknade od RFZO“, pojašnjava Mihnjak.
Isto važi i za druge velike državne sisteme – bolnice, državne firme…
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare