Zvuk Holivuda: 65. rođendan autora muzike za 007, Dinu, Kralja lavova…

Kultura 12. sep 202214:00 1 komentar
Printscreen

„Kralj lavova“, „Džems Bond“, „Dina“… Hans Cimer, jedan od najpoznatijih svetskih kompozitora filmske muzike, danas puni 65 godina. Kako je iz Frankfurta na Majni osvojio Holivud, o tome piše DW.

Da će on jednoga dana postati jedan od najuspešnijih kompozitora u Holivudu, njegov učitelj klavira nije mogao ni da sanja. Hans Cimer je samo dve nedelje išao na časove, pre nego što je učitelj rekao njegovoj majci: „Ili on ide ili ja.“

Šestogodišnji Hans na to se nije obazirao. Danas, na svoj 65. rođendan, može da se osvrne na impresivnu karijeru, kao jedan od najuspešnijih filmskih kompozitora na svetu.

Cimerova muzika prenosi velika osećanja

Rođen je 12. septembra 1957. godine u Frankfurtu na Majni. Kompozitorski zanat je sam izučio, bez muzičke škole i učitelja. Najpre je radio muziku za reklame, a onda je stupio u kontakt s kompozitorom filmske muzike Stenlijem Majersom (1933-1993). Prodor ka Holivudu usledio je kada ga je reditelj Bari Levinson angažovao da komponuje muziku za njegov film „Kišni čovek“ (1988) s Dastinom Hofmanom i Tomom Kruzom.

Otada je Cimer komponovao muziku za više od 150 filmova. Prvog Oskara dobio je za muziku u Diznijevom crtanom filmu „Kralj lavova“ (1995), a drugog 27 godina kasnije, za rimejk naučnofantastičnog klasika „Dina“ (2021), koji je režirao Deni Vilnev.

Oskarima se pridružuju i dva Zlatna globusa, tri Gremija, nagrada Toni i Američka muzička nagrada. Cimerova diskografija je nešto poput kompilacije najboljih numera iz holivudskih filmova: „Gladijator“ (2000), „Pirati sa Kariba“ (2003), „Betmen: Mračni vitez“ (2008), „Denkerk“ (2017), „Džems Bond: Nije vreme za umiranje“ (2021).

„Želim da prestane ovo krvoproliće. Želim da prestane ova pohlepa. Viša svrha umetnosti jeste da zbliži ljude. I da ruši zidove – ne da ih gradi“, kaže ovaj autor.

Svojom muzikom je oblikovao zvuk Holivuda u svoj njegovoj širini – od dečijih, preko akcionih filmova, do ratnih drama. Njegove kompozicije u bioskopima razvijaju svoj život. „Na kraju krajeva, radi se o izražavanju stvari kroz muziku, koje slikama ili rečima na ekranu nisu elegantno izražene“, objasnio je jednom prilikom.

Njegove kompozicije se ne gube u pozadini, već idu pravo u srce publike, prenoseći najveće emocije: od strepnje vojnika zarobljenog na plaži u Denkerku, do ponosa kralja koji konačno zauzima svoje mesto na prestolu, pa sve do požude za slobodom kapetana Džeka Speroua, koji je konačno ponovo za kormilom svog broda.

Tajna uspeha

Cimer je komponovao muziku i za televiziju. Poslednje što je radio je muzika za BBC-jeve dokumentarne serijale „Praistorijska planeta“ (2022) i „Zamrznuta planeta 2“ (2022) s legendarnim britanskim autorom dokumentarnih filmova Dejvidom Atenborouom. Dok „Praistorijska planeta“ oživljava dinosauruse koji su izumrli pre 66 miliona godina, „Zamrznuta planeta 2“ posvećena je Arktiku i Antarktiku koji se suočavaju s klimatskim promenama koje je prouzrokovao čovek.

Tajna Cimerovog uspeha je u nečemu sasvim drugačijem od časova muzike, čitanja nota ili tehničkog savršenstva – u slušanju. „Za muzičara je najvažnije da nauči da sluša. Ne da nauči da svira“, rekao je kompozitor u jednom intervjuu za DW pre nekoliko godina. Učio je od drugih kompozitora i njihove muzike. „Inspiracija dolazi od drugih. To je poput konverzacije koja se odvija na jednom sasvim drugom nivou.“

Penzija nije na vidiku

Sa 65 Hans Cimer ne razmišlja o penziji. Sledeće godine kreće na turneju. Održaće 32 koncerta u 15 zemalja, među kojima je i Nemačka. Istovremeno je u pripremi i drugi deo „Dine“, koji u bioskope stiže 2023. godine.

Ono što Cimeru posebno leži na srcu jeste budućnost naše planete. Svoj rad na dokumentarcu o prirodi „Zamrznuta planeta 2“, nedavno je opisao kao „najvažniju stvar koju smo ikada uradili“.

Pored toga, na svojoj poslednjoj turneji, održanoj neposredno nakon izbijanja rata u Ukrajini, osvrnuo se i na mirotvornu moć umetnosti. Umetnost i umetnici su tu „da donesu mir u svetu“. On je dete jevrejskih roditelja koji su 1939. godine morali da beže iz Nemačke, i kaže da nije političar, ali da želi da zbliži ljude. „Želim da prestane ovo krvoproliće. Želim da prestane ova pohlepa. Viša svrha umetnosti jeste da zbliži ljude. I da ruši zidove – ne da ih gradi.“

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare