VOA: 20 godina od napada 11. septembra, Bajden želi da zatvori to poglavlje

Svet 11. sep 202108:03 3 komentara
11. septembar
REUTERS/Shannon Stapleton/File photo

Svi užasni događaji tog 11. septembra 2001. odigrali su se za nešto manje od 102 minuta. Tog dana, 2.996 ljudi je poginulo u najgorem terorističkom napadu u savremenoj istoriji, piše "Glas Amerike".

Usledilo je 19 godina, 10 meseci, tri nedelje i dva dana rata u Avganistanu, tokom kojeg je prema podacima Sekretarijata za odbranu poginulo najmanje 2.325 američkih vojnika. Niko ne zna tačno koliko je civila ubijeno.

U subotu, 11. septembra 2021. predsednik Džo Bajden pokušaće da podvuče crtu ispod tih povezanih tragedija odajući poštu na tri lokacije, gde se odigravala tragedija koja je podstakla najduži američki rat.

Globalni rat protiv terorizma, kako su ga zvali, protegao se daleko izvan male centralnoazijske zemlje Avganistana – dopirući do Iraka i drugih delova sveta udaljenih čak i do Afrike. U Iraku je u sukobu poginulo skoro 4.500 pripadnika američke vojske i stotine hiljada civila.

Od kontroverzne odluke o povlačenju svih trupa iz Avganistana do kraja avgusta, Bajdenova administracija povukla je odlučne poteze da ostavi poslednjih 20 godina iza sebe, deklasifikujući čitav niz dokumenata koji bi mogli rasvetliti događaje od 11. septembra, i održavajući promišljenu distancu od tvrdokorne teokratske vlade Talibana, koja je preuzela vlast u Avganistanu pošto su se Amerikanci povukli.

Tri lokacije

Bajden će u subotu posetiti sva tri mesta na kojima je zapaljena iskra: Njujork, gde se u 8 sati i 46 minuta tog sunčanog septembarskog jutra avion na letu broj 11 kompanije Ameriken erlajns udario u severni toranj Svetskog trgovinskog centra – i gde je, 17 minuta kasnije , avion na let broj 175 Junajted erlajnsa udario u južni toranj.

Takođe će posetiti Pentagon, gde se 34 minuta kasnije srušio avion na letu broj 77 kompanije Ameriken erlajns. Odvojeno, on i potpredsednica Kamala Haris odaće poštu na izdvojenom polju u Šenksvilu u Pensilvaniji, poslednjem počivalištu putnika i članova posade aviona na letu broj 93 Junajted erlajnsa, koji su sprečili otmičare da sprovedu svoj plan i zakucaju u zgradu Kongresa na Kapitol hilu.

To je scenario gotovo filmski blizak događajima od pre 20 godina, rekao je profesor istorije Džeremi Suri sa Univerziteta u Teksasu u Ostinu.

„Predsednik podvlači liniju na poslednjih 20 godina“, rekao je on za Glas Amerike. „On se ponaša kao istoričar i kaže da smo završili jednu eru, baš kao i kraju Drugog svetskog rata. I sada je vreme da se donesu nove odluke na način na koji je Hari Truman donosio nove odluke posle Drugog svetskog rata“.

Suri, koji u svojim knjigama istražuje kabinet predsednika i spoljnu politiku SAD, rekao je da istoričari vide određenu logiku u tome kako predsednik uokviruje ovaj trenutak.

„Ali takođe ćemo videti, kao što to uvek činimo, da jedna era ne prestaje kada nova era počne“, rekao je on. „Mislim da smo u drugom trenutku posle izbora 2020. i u drugom smo trenutku s usponom Kine. Ali mnoga pitanja od pre 20 godina još nemaju uredan završetak poglavlja na način na koji činimo da izgledaju kao u našim knjigama“.

Zamenica savetnika za nacionalnu bezbednost Elizabet Šervud-Randal kaže da je važno, budući da svet zaokružuje dve decenije od 11. septembra, da nije bilo još nekog velikog terorističkog napada, piše VOA.

Različit izazov

„Dvadeset godina kasnije naš izazov je drugačiji“, rekla je ona, govoreći ove nedelje u Atlantskom savetu, istraživačkoj grupi za globalna pitanja u Vašingtonu. „Od 11. septembra naučili smo kako zaštititi Amerikance od terorizma. Bezbednost nije potpuna i užasne stvari se i dalje dešavaju, ali kroz kombinaciju akcija u inostranstvu i kod kuće do sada smo useli da ometemo i sprečimo još jedan napad u stilu 11. septembra“.

Međutim, istoričar na Univerzitetu Vanderbilt Tomas Švarc predviđa posledice posle subotnjih komemoracija kojima se završava era.

„Verovatno sam kritičniji u vezi sa ovim pitanjem, jer ne mislim da je to nešto što zaista možete učiniti“, rekao je on. „Mislim da neprijatelj u određenom smislu ima ‘pravo glasa’, i oni mogu da odluče da, čak i ako mi želimo da to zaključimo nakon 20 godina, možda to ne žele. I u tom smislu, mislim da su reči predsednika Bajdena – i dela – sa fiksniranim terminom za povlačenje iz Avganistana bila je greška i bila je greška u proceni za koju mislim da bi mogla uticati na Sjedinjene Države u narednim godinama“.

Predsednik će verovatno javno govoriti u subotu, ali „reči u ovom trenutku neće ništa promeniti“, rekao je Norman Ornstin, viši saradnik Ameriken enterprajz instituta, konzervativne istraživačke grupe za javnu politiku u Vašingtonu.

„Očigledno je da u subotu mora da održi pažljivo osmišljen govor, delimično mislim da smo kroz nekoliko administracija uspeli da izbegnemo još jedan 11. septembar“, rekao je Ornstin. „Uspeli smo da uhvatimo i ubijemo čoveka koji je stajao iza toga Osamu bin Ladena, ali to još nije gotovo i uspeli smo da usput mnogo grešimo. I pokušaćemo da izbegnemo takve greške ubuduće“.

Liban 1983.

Ali, on upozorava da bi Amerikanci trebalo da pogledaju kroz istoriju kako bi videli kako će se ona dalje odvijati – ne do 2001, već do 1983. godine, kada je predsednik Ronald Regan odlučio da povuče američke snage iz Libana nekoliko meseci pošto je u bombardovanju poginuo 241 pripadnik američke vojske. To je, rekao je Ornstin, fundamentalna razlika između današnje Amerike i Amerike proteklih decenija.

„Nismo imali pozive da Ronald Reagan podnese ostavku, niti poteze za njegov opoziv“, rekao je on, suprotstavljajući situaciju 1983. republikanskim zakonodavcima koji su oštro kritikovali evakuaciju SAD iz Avganistana.

„Nismo imali ovaj slom po partijskoj liniji, i to je merilo, u ovih nepunih 40 godina od tada, koliko se naša politika promenila, da sve prolazi kroz neku vrstu plemenske prizme“, rekao je on. „I to je uznemiravajući element ovde koji je u najmanju ruku uznemirujući u pogledu toga kuda zemlja ide u budućnosti kao i u vezi sa nekim od ovih drugih pretnji sa kojima se suočavamo“.

Amerikanci i dalje u velikoj meri podržavaju predsednikovu odluku da se povuče iz Avganistana, pokazala su nedavna ispitivanja javnog menjenja, ali i kritikuju takođe Bajdena zbog načina na koji je njegova administracija postupila sa evakuacijom. To je delomično razlog za to što nove ankete pokazuju rejting podrške od 43 odsto, što je novi najniži u predsedničkom mandatu Džoa Bajdena.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare