Praćenjem „skrivene DNK“ u krvi moguće izbeći hemoterapiju

Shutterstock

Hemoterapija je neverovatno sredstvo za uništavanje ćelija kancera, ali naše redovne ćelije završavaju u unakrsnoj vatri, što može da dovede do neželjenih efekata koji menjaju život.

Hemoterapija ili, skraćeno, hemoterapija nije uvek potrebna za uspešno lečenje, ali reći da li je nekome potrebna to je zaista prava nauka.

Povezane vesti

Sada, nova studija pruža kliničarima tehniku koja je već pomogla nekim pacijentima sa kancerom debelog creva u stadijumu II da izbegnu hemoterapiju, bez promene u njihovim kliničkim ishodima.

Tehnika korišćena u ovoj novoj studiji koristi tip DNK koji se zove cirkulišuća tumorska DNK (ctDNK). To su mali delovi fragmentirane DNK iz tumora koji kruže u krvotoku. Važno je da oni nisu deo tumorske ćelije, već samo DNK iz tumora.

Ovaj rad nije prvi koji ukazuje na ctDNK, a istraživači znaju da prisustvo ctDNK u krvotoku nakon operacije predviđa rizik od ponovne pojave kancera, prenosi Science alert.

Posmatrajući stadijum II kancera debelog creva, to je prva klinička studija koja pokazuje da ctDNK „vođeni pristup“ nakon operacije može značajno da koristi pacijentima.

„Kancer debelog creva II stadijuma predstavlja jedinstven izazov“, objašnjava gastroenterolog dr En Mari Lenon sa Univerziteta Džons Hopkinsa.

Ona dalje kaže da „u stadijumu I kancera debelog creva, pacijenti ne primaju hemoterapiju jer je njihova prognoza za preživljavanje preko 90 odsto.

Takođe dodaje da je „rizik od neprijatnosti i toksičnosti od terapije veći od koristi koju ona može da pruži.“

S druge strane, svaki pacijent III stadijuma kancera debelog creva trenutno prima hemoterapiju jer je rizik od recidiva visok.

U II stadijumu kancera debelog creva, kancer se proširio kroz mišićne slojeve zida debelog creva, ali tek treba da se proširi na druge organe. U ovom slučaju, pacijent će biti podvrgnut operaciji uklanjanja tumora, ali će tada kliničar morati da odluči da li će nakon toga biti podvrgnut i hemoterapiji.

Znamo da otprilike 75 odsto ljudi sa stadijumom II kancera debelog creva ne zahteva hemoterapiju nakon operacije, ali oko 25 odsto to  zahteva. Pronaći koji pacijenti će imati najviše koristi od hemoterapije je neverovatno važno, a pogrešno postupanje može da bude smrtonosno.

Trenutno postoji niz karakteristika koje tumor može da ima, a koje bi mogle da navedu doktora da zakaže hemoterapiju, na primer, ako tumor izgleda nenormalno pod mikroskopom, ili ako je kancer probio sve do drugog tkiva.

Ali ova nova studija je pokazala da ova metoda nije sigurna i da mnogi pacijenti sa kancerom koji mogu da dobiju hemoterapiju kada im nije potrebna.

Između 2015. i 2019. godine, 455 pacijenata sa kancerom debelog creva tipa II je regrutovano u studiju. Od toga, 302 je dodeljeno pristupu vođenom ctDNK, dok su ostali dobili standardnu negu. Pacijenti su praćeni nakon oko 37 meseci, što znači da je studija imala podatke o pacijentima više od tri godine.

I standardno lečenje i vođeno lečenje su imali slične stope preživljavanja i nije bilo recidiva kancera u periodu studije. Međutim, velika razlika je bila količina hemoterapije koja je primenjena. U grupi sa standardnim tretmanom, 27,9 odsto pacijenata je podvrgnuto hemoterapiji, dok je u grupi tretmana vođenom ctDNK samo 15,3 moralo da ide na hemoterapiju.

To je skoro duplo veći broj pacijenata koji su bili podvrgnuti hemoterapiji, bez povećanja preživljavanja ili smanjenja recidiva tumora.

„Pristup vođen ctDNK u stadijumu II kancera debelog creva smanjio je upotrebu adjuvantne hemoterapije bez ugrožavanja preživljavanja bez recidiva“, napisali su istraživači, predvođeni gastrointestinalnim onkologom Džin Taj iz Instituta Volter i Eliza Hol.

Takođe su dodali da „niska stopa recidiva kod pacijenata pozitivnih na ctDNK koji su primali hemoterapiju ukazuje na korist za preživljavanje od adjuvantne terapij“.

Istraživači se nadaju da bi ctDNK takođe mogao da bude koristan indikator za lečenje drugih vrsta kancera i drugih stadijuma kancera debelog creva, a tim već radi na ranom stadijumu kancera pankreasa i III stadijumu kancera debelog creva da vidi da li ctDNK može i tu da pomogne.

„Imamo priliku da promenimo kliničku praksu“, kaže biomedicinski inženjer Džošua Koen, jedan od istraživača sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Džon Hopkins.

On dodaje da „koristeći ctDNK za usmeravanje lečenja, pacijent sa kancerom debelog creva u stadijumu II koji je negativan na ctDNK ima manje šanse za recidiv kancera nego prosečni pacijent sa kancerom debelog creva u stadijumu I“

Istraživanje je predstavljeno na godišnjem sastanku Američkog društva za kliničku onkologiju i biće objavljeno u časopisu New England Journal of Medicine.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!