Zatvori

Kaštelanska konvencija

Kaštelanska konvencija Izvor: N1 / Wikipedia

Katolička inteligencija, zdvajajući nad pogubom „rodne ideologije“, nikad se, recimo, neće upitati zašto bi muški uspjeh bio moguć samo „diskriminacijom i nasiljem“? Znači li to da su muškarcu imanentni „diskriminacija i nasilje“, odnosno agresija i „volja za moć, status i vlast“?

„Slučaj splitskih učenica koje se tuku samo je brutalna ilustracija svakodnevnog nasilja žene nad ženom“, zaključio je teolog i kolumnist Slobodne Dalmacije Ivica Šola slučaj šokantne snimke meča dviju splitskih srednjoškolki iz YouTube-lige, prepoznavši u njemu krajnju konzekvencu militantnog feminizma iz teoretičkog portfelja francuskog kolege Érica Zemmoura.

Le Penov omiljeni kolumnist, inače pravomoćno osuđen zbog rasističkih ispada, kaže - a Šola citira - kako „muškarac, ukoliko želi uspjeti, mora postati žena, inače eto ti optužbi za diskriminaciju, nasilje i seksizam, dočim žena ako želi uspjeti mora postati muškarac: agresivna, volja za moć, društveni status i vlast“.

„Proces emancipacije žene, u svojoj biti potreban i pozitivan, sve više se okreće protiv same žene i ženstvenosti. Zato 'pozdravljam' ratifikaciju Istanbulske konvencije i rodnu ideologiju, jer po onim scenama iz Splita uistinu više nije jasno tko je tu muško, a tko žensko“, poentira Šola označavajući glavnog krivca: zloglasnu rodnu ideologiju, koja od pobožnih hrvatskih djevojaka pravi muškarače što se međusobno mlate.

Sve je, eto, došlo zlo i naopako, „muškarac, ukoliko želi uspjeti, mora postati žena, dočim žena mora postati muškarac“, i „više nije jasno tko je tu muško, a tko žensko“: momci postali žene pa se međusobno jebu, a cure postale muškarci pa se međusobno tuku. Umjesto da – kako je vazda bio red – mužjak jebe samo ženku, a ženku mlati samo mužjak.

Katolička inteligencija, zdvajajući nad pogubom „rodne ideologije“, nikad se, recimo, neće upitati zašto bi muški uspjeh bio moguć samo „diskriminacijom i nasiljem“? Znači li to da su muškarcu imanentni „diskriminacija i nasilje“, odnosno agresija i „volja za moć, status i vlast“? Naravno, jer – podsjećam - „žena, ako želi uspjeti, mora postati muškarac: agresivna, volja za moć, društveni status i vlast“. Teza se grana u dva pitanja - zašto bi uspješna žena morala biti muškarac?, odnosno zašto uspješni muškarac mora biti agresivan i nasilan? Katehetska inteligencija ima, međutim, svoje „zašto“: zašto bi normalna, ženstvena žena uopće htjela, zašto bi ikad poželjela biti uspješna?

Traže li tako zloglasnu „rodnu ideologiju“, mladim Hrvaticama i Hrvatima ne treba daleko: ne podvaljuju im je, naime, lezbijske muškarače, feminizirani judeokomunisti i potpisnici Istambulske konvencije iz mračnih podruma masonskih loža, već upravo konzervativna inteligencija kojoj je muškarac po spolu muško, a po rodu agresivni predator i gospodar, dočim je žena po spolu žensko, a po rodu submisivna sluškinja i majka. Jasnije definirane rodne ideologije od one katoličke ja, jebiga, nisam čuo.

Ne treba, međutim, hrvatskoj djeci i mladeži daleko tražiti ni „rodnu ideologiju“ iz košmarnog imaginarija Ivice Šole, ne treba im do Istanbula da bi čitali kritičko preispitivanje tradicionalne uloge muškog predatora i ženske lovine. Eno im je u školskoj knjižnici: strašnu „rodnu ideologiju“ hrvatskoj je mladeži podvalio, recimo, još Dinko Šimunović, pisac koji se gotovo opsesivno bavio tragičnim usudom žene u zabitoj, primitivnoj dalmatinskoj Zagori prije stotinu godina, na prijelazu onoga vijeka, upravo dakle onom prostoru koji se danas - na prijelazu našeg - predstavlja kao tradicionalistički utopijski ideal. Šola i kolege panično tako ovih dana zavijaju na uzbunu zbog jedne slikovnice – ilustrirane priče o djeci s dva oca ili dvije mame u izdanju Udruge Dugine obitelji, prve gay-slikovnice u Hrvata – a ista im ta hrvatska djeca već desetljećima u osnovnoj školi, u programu obavezne lektire, posve neometano uče likove i motive Šimunovićeve pripovijetke „Duga“.

Rečenu priču Dinko Šimunović kao da je pisao za neki od feminističkih portala ili, još bolje, samu Udrugu Dugine obitelji. Davno ste čitali, pa ste zaboravili: djevojčica Srna iz sela Čardaci odrasta u bogatoj, tradicionalnoj bogobojaznoj obitelji, koja svoju kćerku čuva za kakvog imućnog ženika, pa joj ne dopušta niti da otvara prozor i izlaže suncu svoju gospodsku blijedu put. Mala Srna zavidno tako gleda na livadi slobodne seoske dječake - kojima je, jasno, sve dopušteno – kad joj nadođe rješenje. „U nas svi govore da kad koja curica potrči ispod duge, pretvori se u muško“, ispričala je djevojčici kljasta Klara, i Srna je „već vidjela sebe kao krasna i jaka dječaka kako se ispod duge vraća k roditeljima, a oni je grle i plaču od radosti“.

Srna, eto, „da bi uspjela mora postati muškarac“ - mora postati „krasni i jaki dječak“ čak i da bi je vlastiti roditelji više voljeli – a da bi postala muškarac mora protrčati ispod duge, i na kraju priče zalijeće se prema prekrasnoj dugi nad Čardacima, ne vidjevši da trči prema Mrtvom jezeru, ravno u smrt. Njen strašni kraj Šimunović ispisuje kao ženski usud u zatucanoj, patrijarhalnoj ženojebini, ali Šola i katehetska inteligencija radije će ga protumačiti kao Božju kaznu. „Kad curica potrči ispod duge, pretvori se u muško“, pa – shvatili ste - „više nije jasno tko je tu muško, a tko žensko“: pod Božjom kapom dječacima je mjesto na livadi, djevojčicama iza zatvorenih kućnih prozora, a pobunjenicima u Mrtvom jezeru.

Pa ipak – iako je Šimunovićeva „Duga“ već desetljećima u školskoj lektiri – nitko od katoličkih aktivista, ni sam Ivica Šola, nikad nije popizdio zbog te bogohulne pripovijetke. Umjesto nje, katolički su vigilanti u svoj Index Librorum Prohibitorum upisali jednu nevinu slikovnicu o djeci s gay-roditeljima. Ove je nedjelje tako na dječjem karnevalu u Kaštelima, uz vidljivo oduševljenje okupljenih roditelja i veselu, nevinu ciku i vrisku njihove djece, kao krnje – simbolički krivac za sve dječje nedaće u protekloj godini - spaljena upravo maketa strahotne slikovnice „Dugine obitelji“. Znamo da je obični veliki pano u duginim bojama slikovnica jer je pučki genij na njemu velikim slovima napisao „Slikovnica“: da je pak riječ o gay-slikovnici znamo jer su s jedne strane panoa dva velika crvena srca u kojima piše „tata + tata“, a s druge ista takva dva srca s upisanim „mama + mama“.

Svega se dosad vidjelo u šupačkoj, osobito dalmatinskoj novoj karnevalskoj tradiciji spaljivanja drugačijih, slabijih i nezaštićenih, gorjeli su ovdje na karnevalskim lomačama i novinari i pisci i Srbi i azilanti i pederi - na vrhuncu vigilantske histerije prije par godina su spalili čak i „gay-dijete iz epruvete“! – ali nijedan prizor nije bio tako jezivo snažan kao ovaj iz Kaštela, gdje je vatra i doslovce gutala ljudska srca.

Stilizirano srce, kako znamo, označava ljubav, baš nikome i baš nigdje na svijetu crveni kardioid baš ništa drugo ne znači doli čistu ljubav – posve svejedno je li to ljubav majke i djeteta, djeteta i psa, psa i mačke, mačke i žene, žene i muškarca ili muškarca i muškarca – i od uma koji javno spaljuje simbol ljubavi mračniji je samo onaj koji je u srca na lomači upisao riječi „mama“ i „tata“. Od uma pak koji je u stanju spaliti srce u kojemu piše „mama“, mračniji je još samo um koji će ga spaliti pred djecom, na dječjem karnevalu.

Katolici tako pišu potjernice, Dinko Šimunović pripovijetke, život romane, a priroda aforizme: nakon demonskog dječjeg karnevala, na kojemu su smjerni katolici - sve u slavu ljubavi i prirodnog poretka stvari – paleći slikovnicu „Dugine obitelji“ spalili ljudska srca na panou duginih boja, istoga se nedjeljnog poslijepodneva nebom nad Kaštelima, a onda i društvenim mrežama i lokalnim portalima, razvukla prava pravcata, prekrasna i vitka – duga. Nije to bila obična duga: ova je bila dvostruka. Dvostruka duga rijedak je prirodni fenomen, vidljiv kad se ona obična, klasična duga reflektira u vlastiti odraz na nebu. Zato su drugoj dugi boje iz spektra poredane u obrnutom redoslijedu.

Katolici, rekoh, pišu potjernice, a priroda aforizme. Duga se, kako znamo, javlja za kišnih, a sunčanih dana, kad dakle „nije jasno“ je li kiša ili je sunce, je li oblačno ili je vedro, i je li onda zima ili proljeće - kad „više nije jasno“ ni što je tu kišobran a što suncobran, ni „tko je muško, a tko žensko“. Nije, istina, to na umu imao američki umjetnik Gilbert Baker kad je prije točno četrdeset godina za znak LGBT-pokreta predložio zastavu duginih boja – njemu je na umu bio sklad različitosti – ali upravo je duga jedan od ljepših prirodnih objašnjenja za paradokse kakvi plaše katoličku inteligenciju. Je li prirodno da istovremeno pada kiša i sja sunce? Jebeš mu mater – pardon, oca – jest. Prirodno je.

Najzad, u strogom prirodnom poretku stvari, u kojemu svaki kamen, svaki insekt i svaka nijansa na paunovu repu ima svoj razlog i svoju svrhu, duga ne služi ničemu i baš ničemu: govoreći hrvatski, ona ima prirodnog smisla i razloga po prilici koliko i istospolni par. Pa ipak, mada posve bezrazložna, samo šarena i veličanstvena, duga je potpuno prirodna. Dvostruka duga, recimo – još beskorisnija i besmislenija istobojna zajednica – rijetka je pojava, ali ni to što je rijetka ne znači da je neprirodna.
To se priroda, ne znam kako drugačije objasniti, samo zajebava s budalama.

Džabe stoga Kaštelanima ove nedjelje dvostruka duga. U prirodi stvari nisu tako jednostavne, ne postaje se tako lako muškarac: to da se trčeći ispod duge postaje muško, svatko to zna - „u nas svi govore“ – važi samo za žene.

Komentara 10

Komentar je uspešno poslat.

Slanje komentara nije uspelo.

Neispravan kod, pokušajte ponovo

Poslednji komentari

Fpn

Kao ubedljivo najcenzurisaniji medij posto mi ne objavljujete komenare a ovamo furate pricu o slobodi govora, pa tako Vam zelim draga N1 da ne kritikujete Vodju jer ste isti kao on. Gospodinu Dezulovicu samo bih preporucio da je lepo sazreo novinarski, ali se secam njegovih tekstova iz Slobodne Dalmacije kada je na podrugljiv nacin pisao pesmice o pojedinim novinarima drukcije religije i nacionalnosti 90-ih, pa kako to da sada kriticki sagledava ovakve teme. Pa se pitam kako je doticni kameleon postao disident u susednoj zemlji (Srbiji). Ah da, setih se, Tovari na privremenom radu u Bg-u. Isti kao i njegovi Dalmosi na JNA.

1 1

Mandora

Gospodine Dežuloviću, vaše kolumne su melem za ljute rane idiotizama koji se polako ustoličuju u popriličnom broju evropskih država.

15 1

Tako je

Veoma dug članak. Javit ću ako se odllučim da čitam i pročitam.

2 27

* Sva polja su obavezna

Izdvajamo