Gay kamp na Kupreškom polju

Gay kamp na Kupreškom polju

Gay kamp na Kupreškom polju Izvor: Draško Momirski

"U današnje vrijeme previše smo izloženi tezama kako muškarac mora brinuti tek o obitelji, i kako je to njegovo jedino poslanje: biti sa svojom ženicom i dječicom, kupovati namirnice, usisavati tepih, prati rublje, te tu i tamo popraviti pokoji kvar, sa svojom obitelji odlaziti na idilične izlete, piknike, u dvorištu se igrati sa sinčićem."

"Jedan muškarac, da bi sebe osjetio i otkrio, mora izići daleko od doma, i vidjeti kako tamo stvari stoje. Ako muškarac dopusti da mu žena kaže kakav treba biti, on samo može postati loša žena. Jer njoj nije dano razumjeti što on nosi u srcu.

Muškarac nije samo poslan svojoj obitelji. Laž je da je svetom Josipu samo to bilo na srcu. Muškarac ima potrebu, i u srcu dužnost, da brani i ureduje sav svijet, kroz sve dopustive i moguće oblike borbe. Svakomu normalnom muškarcu je tijesno u četiri zida vlastitoga doma sve dok nema uvid kako stvari stoje oko kuće, sela, grada, u državi, svijetu. Nezamislivo mi je kako neki muž može sebi objasniti kako i zašto je prepustio drugima da se brinu za sigurnost društva i svijeta, dok se on samo bavi svojom obitelji. Kome je to onda prepustio? On i pred drugim muškarcima mora biti muškarac, a to ne može ako s njima nije bio u društvenim borbama od kojih živi. On, takav, mora biti njonjav pred njima, i pred djecom i ženom, i pred sobom samim.

Muškarac ne mora po sebi biti ni fizički ni intelektualno superioran nad drugim muškarcima. Kakve god da talente nosi, on može biti pravi muškarac - onaj koji revno i spremno bdije nad cijelim okružjem u kojemu je njegov dom, dajući sve od sebe. Ako vam ova crta u portretu idealnoga muškaraca nedostaje, ili je želite učvrstiti kako bi je mogli dalje promicati, učinite to. A za one koji žele hitno i više, koji baš u sebi žele brutalno obrisati sve te floskule o muškarcu koji čuči doma, uspni se na Visoravan. Prijavi se i dođi na kamp Kupreška vrata. Ondje ćeš o tome sve naučiti. Kamp traje od 20-27. srpnja, za mladiće od dvadeset do trideset godina. Ako te zanima, pronaći ćeš sve.“

Ovo što ste pročitali poziv je Ivana Ike Mandurića i udruge Magis za muški kamp na Kupreškim vratima, gdje će se stameni mladići od dvadeset ili trideset zajedno s drugim stamenim mladićima od dvadeset ili trideset učiti vještinama „društvenih borbi“, jutarnjoj gimnastici, gađanju lukom i strijelom, hrvanju ili košenju suhe trave.

Homoerotičnije štivo od Ikina poziva u Magisov muški kamp na Kupresu nismo odavno – ako smo ikad – pročitali niti na specijaliziranim gay-portalima, a kamoli u mainstream medijima. Funkcionira, to je jasno, kao test za outanje homoseksualaca, čak malo i odveć providan: ako ste „sami sebe osjetili i otkrili“ oćutivši neobičnu blagost u gaćama na zamamni poziv za izlazak iz svoja „tijesna četiri zida“ i ritualno skidanje maske s glave sretne obitelji sa ženom i djecom - ako vam je, ukratko, na „portret idealnog muškarca“ s osviještenim izborom između „biti njonjav“ i „biti muškarac pred drugim muškarcima“ veseljko poskočio, pa se ponosno digao i čvrst poput stijene stao „pred drugim muškarcima“ – prijavite se, eto, u kamp Kupreška vrata.

„Ako te zanima, pronaći ćeš sve.“

Bio sam, priznajem, ugodno iznenađen. Ne samo zbog činjenice da udrugu koja otvoreno promiče osvještavanje prirodne muške homoseksualnosti pomaže i sufinancira državna Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, niti samo zbog prirode samog poziva: Magis, naime, sasvim u skladu s onim „kako stvari stoje u svijetu“, odlučno raskida sa stereotipnom slikom gay-muškarca kao „njonjave“ i feminizirane pičkice, nasuprot kojoj nudi homoseksualca kao arhetipskog mužjaka, pa čak – tu su, pitate li mene, otišli možda i malo predaleko – i kao „idealnog muškarca“.

Pretpostavljam da su u Magisu mislili na ideal muškarca koji svoju unutarnju mušku realizaciju stavlja ispred svoje tradicionalne, biološke – idealni muškarac „ne mora biti poslan samo svojoj obitelji“ – pa je ispalo kao da je idealni muškarac gay. Ja sam možda mrvu konzervativniji, i ne mislim da je gay baš idealni muškarac, već samo jedan ravnopravni oblik muškarca, ali tu sitnu nespretnost pripisat ćemo dobroj namjeri i gorljivosti organizatora da ohrabri homoseksualce u svom samooslobađanju: ne, kako vidimo, da oslobode onu popularnu i otrcanu žensku stranu muškarca, već mušku stranu homoseksualca.

Nisam, rekoh, bio ugodno iznenađen samo tom, za naše prilike iznenađujuće suvremenom novom tehnikom razbijanja gay-stereotipa, niti činjenicom da je financira inače konzervativna hrvatska država. Više od toga iznenadila me činjenica da gay-kamp na Kupreškim vratima organizira zapravo Crkva, odnosno njeno aktivističko „civilno krilo“.

Magis je, naime, katolička udruga za promicanje „suživota mladih s prirodom“, a Ivan Ike Mandurić, glavni promotor gay-kampa – s idejom homoseksualnosti kao prirodne pojave - poznati je hrvatski svećenik i voditelj molitvenih zajednica za mlade. Pater Ike ih tako ne samo svojom muževnom pojavom, već i životnim izborom poziva na raskid s tradicionalnim „njonjavim“ muškarcem koji „čuči doma“ sa „svojom ženicom i dječicom“, pa „kupuje namirnice, usisava tepih, pere rublje“, “s obitelji odlazi na idilične piknike“ i „u dvorištu se igra sa sinčićem“. Hrabro se pater Ike suprotstavlja populističkoj ideji o Crkvi kao licemjernom konceptu u kojemu fertilni, a neoženjeni muškarci propagiraju muško-žensku obitelj. Na pitanje zašto svećenici ne bi bili poput ostalih muškaraca, on odgovara protupitanjem: zašto ostali muškarci ne bi bili poput svećenika?

Ono pak što je istinski revoucionarno u tom konceptu jest novo teološko čitanje svetog Josipa kao prve gay-ikone, muškarca koji izlazi iz „tijesna četiri zida vlastitog doma“, oslobađa se obaveze posvećenosti „samo svojoj obitelji“ i odbija da mu „žena govori kakav treba biti“. „Laž je da je svetom Josipu samo to bilo na srcu“, kaže pater Ike: „Muškarac ima potrebu, i u srcu dužnost, da brani i ureduje sav svijet, kroz sve dopustive i moguće oblike borbe.“ Muškarac koji u gaćama ima potrebu, u srcu ima dužnost.

Zaboravite, eto, glupave i površne dosjetke o svetom Josipu kao njonjavom prevarenom mužu i dominantnoj, lukavoj Mariji koja je tuđe dijete i njemu i nama uvalila kao Sina Božjeg: stvar je samo u tome da je sveti Josip bio homoseksualac. Isus je zaista Sin Božji: on zapravo otkupljuje „grijeh“ homoseksualnosti, poručujući kako reprodukcija nije jedina muška svrha, i kako je konzervativna oznaka gay-muškarca kao biološki i ideološki uzaludnog bića jednako glupava i površna dosjetka. Djeca ne dolaze samo iz veze njonjavog muškarca i dominantne žene: i za „jalove“ homoseksualce Bog ima plan.

Ima tko će praviti djecu, ne brinite za to: na vama je samo da „osjetite i otkrijete sebe“, da „izađete daleko od doma“ i ovoga se ljeta pridružite velikoj, radosnoj muškoj obitelji do pojasa golih, plećatih i oznojenih kosaca što s paterom Ikom na kupreškoj visoravni skladno mašu kosama, muževnim bartionima pjevajući emancipacijske gange poput one „Ja muškarac, i ćaća mi bio, za kurac mi kurac ostavio“.

POVEZANE VESTI

Komentari (9)

Komentar je uspešno poslat.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Una

HVALA....MOJE POSTOVANJE

Verdict

Svaka ti čast na tekstu, IN MEDIAS RES!

Hajmo po molioniti put

Borise sto si profulo proslu nedelju nije lepo da nas ispalis. Ova tvoja opservacija o kupreskim vratima i njihovim posetiocima mi daje jednu fantasticnu ideju. Zasto drzava bilo koja ne bi finansirala gejove i nudila im mesta koja nisu toliko atraktivna kao sto je knez mihajlova a sela nam zvrlje prazna. Predsednici mesnih zajednica vape za nekim investicijama nemaju ni sami pojma sta bi hteli a ovo evropa ceni.ogradite ljudima dva jutra zemlje i obezbedite tovat mast pa nek uzivaju jedni u drugima.

* Sva polja su obavezna

NAJČITANIJE

ČITAOCI REPORTERI

ČITAOCI REPORTERI

Vaša poruka je uspešno poslata.

Hvala.

GOTOVO

Ubacite video ili fotografiju.

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa.
Ne sme biti više od 25 MB.

Pročitajte još

loader