Srp und čekić

Srp und čekić

Srp und čekić Izvor: Draško Momirski

Ulični umjetnici i moderni grafiteri još su i dobro prošli: pored Kamzolkinova srpa i čekića, u užem izboru bili su još i čekić i nakovanj, plug i mač, pa čak i kosa i francuski ključ!

Trebao je sam dijecezanski upravitelj koruške biskupije Gurk-Klagenfurt monsignor Engelbert Guggenberger olizati plajvaz i presaldumiti pismo Hrvatskoj biskupskoj konferenciji - pa objasniti kako je misa za žrtve Bleiburga „dio političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnoj percepciji i tumačenju povijesti“, i da bi „dozvola za služenje mise mogla značiti da Katolička crkva u Koruškoj nema distancu prema fašističkim idejama“ – trebala je, eto, Crkva u Austrijanaca izrijekom zabraniti održavanje mise na Bleiburškom polju, pa da katolička braća u Hrvatskoj konačno shvate kako su i koruški biskupi i bečka Crkva uključeni u srbokomunističku zavjeru protiv Hrvatske.

„To je politički čin koji svoj izvor ima u utjecaju agresivnih i beskrupuloznih lijevih lobija na sami vrh austrijske katoličke crkve“, razmontirala je tu zavjeru hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Ruža Tomašić, precizno je označivši „bespogovornim prihvaćanjem“ i „ponavljanjem višedesetljetnih floskula zaostalih iz nekih bivših režima“. „Ono što nije uspjelo jugoslavenskim komunistima, čini će da će uspjeti njihovom autentičnom duhovnom i političkom baštiniku, gospodinu Andreju Plenkoviću”, razotkrio je pak te „lijeve lobije“ Zlatko Hasanbegović. Slažu se s njim i kolegica Bruna Esih - „Na djelu je manipulacija službi iz bivšeg sustava!“ – i ugledni politički analitičar Velimir Bujanec: „Koruška crkva popušta pritiscima Titovih simpatizera i lijevih ekstremista!“

Kad su pak iz HSP-a dramatično upozorili kako će, „dozvoli li hrvatska vlada da Bleiburg padne, to biti početak kraja jednog naroda“ - a braniteljski guru Mladen Pavković ocijenio da je „ovim sramnim potezom iskazana suluda mržnja prema Hrvatima, samo zbog toga što smo u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu u krvi stvorili državu“, što nam „ne mogu oprostiti ni Srbi ni Austrijanci, i dalje žedni hrvatske krvi i gladni hrvatske zemlje!“ – bilo je samo pitanje trenutka kad će krvožedna i zemljogladna Austrija biti razotkrivena kao čudovišna boljševička ujdurma.

Kao krunski dokaz izvučen je na koncu sam austrijski državni grb, gordi crni orao koji u kandžama drži ni manje ni više nego srp i čekić, pa je među desničarskim gerilcima na društvenim mrežama oživjela zanimljiva inicijativa koju je prošle godine - kad je komunistička Austrija na Bleiburgu hapsila hrvatske domoljube - u Hrvatskom tjedniku predložio Gojko Borić: „Ako Austrija želi zabraniti hrvatski grb i pozdrav 'Za dom spremni', Hrvatska može Austrijancima zabraniti njihov grb u kojemu su srp i čekić, simboli zločinačkoga komunizma!“

Zgranuti Hrvati u nevjerici su onda zaguglali po internetu i na vlastite oči svjedočili kako ona orlušina na grbu Republike Austrije – nisu oni svih ovih godina obraćali pažnju – zaista u kandžama drži srp i čekić! A oni ljubopitljiviji saznali i kako su Austrijanci svojoj orlušini na grbu Prve Republike srp i čekić u kandže gurnuli prije točno stotinu godina, u svibnju 1919., svega godinu dana nakon što su isti srp i čekić na svoj grb prvi put stavili u Sovnarkomu RSFSR-a - Sovjetu narodnih komesara Ruske Socijalističke Federativne Sovjetske Republike, budućeg SSSR-a.

Slučajnost? Naravno da nije.

Iako su srp kao simbol seljaštva i čekić kao simbol radništva heraldici i dizajnu poznati mnogo dulje, prvi put upario ih je sovjetski fotograf i dekorater Jevgenij Kamzolkin za prvomajsku paradu 1918. u Zamoskvoreckom rejonu u Moskvi. Za ovu priču može biti zanimljivo kako Kamzolkin nije bio ni seljak, ni proleter, niti uopće komunist: bio je duboko religiozan čovjek iz dobrostojeće obitelji i član mističnog moskovskog umjetničkog društva Leonardo da Vinci, tip kojemu bi se više svidio Brownov Da Vincijev kod nego Marxov i Engelsov Komunistički manifest.

Kad su u isto to vrijeme volođa Vladimir Iljič Lenjin i ministar prosvjete Anatalij Lunačarski raspisali natječaj za novi sovjetski grb, Kamzolkin je predložio svoj prvomajski srp i čekić, dodavši mu po sredini i mač kao simbol moćne sovjetske armije, trećeg stupa novog društva. Drugu Lenjinu prijedlog se svidio – Volođa je samo, eto još jedne zanimljivosti, izbacio mač kao simbol nasilja – i tako su srp i čekić postali ono što danas prepoznajemo kao logotip svjetskog komunizma.

Ulični umjetnici i moderni grafiteri još su i dobro prošli: pored Kamzolkinova srpa i čekića, u užem izboru bili su još i čekić i nakovanj, plug i mač, pa čak i kosa i francuski ključ!

Doslovno u isto vrijeme o novom grbu razmišljala je još jedna nova europska država – Austrija, koja se završetkom Prvog svjetskog rata i raspadom austrougarske carevine na mapi nove Europe prvi put zatekla kao Republika. Iako stoljetna monarhija, Austrija je imala jaku socijalističku tradiciju - Karl Renner, „otac Republike“ i prvi austrijski kancelar, bio je uvjereni marksist i rodonačelnik autohtonog austromarksizma - pa su njenim ustavotvorcima srp i čekić pali na istu pamet kao i Kamzolkinu i Lenjinu. Tek, na novom se grbu simbolima seljaštva i radništva u orlovim kandžama pridružila i kruna na njegovoj glavi, kao simbol trećeg stupa austrijskog društva - buržoazije.

Moderni austrijski dizajneri još su i dobro prošli: prije orla sa srpom i čekićem već je praktički bio izabran grb sa vrlo „sovjetskim“ žitom i ukrštenim čekićima - kojega je osmislio sam socijalistički kancelar Karl Renner! - ali je njegov prijedlog ubrzo odbačen, s obrazloženjem da više podsjeća na industrijski dizajn i logotip kakve tvornice, nego na grb ozbiljne europske republike.

Kako vidimo, hrvatski suverenisti posve su i nesumnjivo u pravu. Ako je uopće i trebao dodatni dokazni materijal, eno ga u austrijskom grbu na istim orlovim kandžama što drže srp i čekić: zgranuti Hrvati u nevjerici su onda zaguglali po internetu i na vlastite se oči osvjedočili kako je orlušina sa srpom i čekićem na grbu Republike Austrije kandžama sapeta u slomljeni lanac, kao snažan simbolički rebus one čuvene rečenice s kraja Marxovog i Engelsovog Komunističkog manifesta: „Proleteri nemaju što izgubiti osim svojih lanaca!“

Ukratko, kad Austriju zbog srpa, čekića i Marxovog slomljenog lanca na državnom grbu optužuju za širenje marksističkih i socijalističkih ideja, pa u tome traže razloge nesnošljivosti prema komemoriranju nacizma, hrvatski su suverenisti, rekoh, posve i nesumnjivo u pravu.

Preostalo je još samo da objasne Austrijancima zašto je to loše.

Ima i o tome zgodna jedna i poučna priča na grbu Republike Austrije. Rečeni lanac, kojega slobodarski austrijski orao krši držeći srp i čekić – zgranut će se oguglali Hrvati u nevjerici i treći put - nema nikakve veze s Marxom i proletarijatom. Taj heraldički detalj dodat je tek nakon Drugog svjetskog rata, kad je - pod vodstvom prvog poslijeratnog predsjednika, istog onog austromarksista Karla Rennera! - utemeljena Druga Republika: slomljeni lanac simbolizira, naime oslobođenje od nacističke diktature i odlučni raskid s naslijeđem prezrenog zemljaka Adolfa Hitlera.

Svakako, trebat će i to na umu imati hrvatski suverenisti kad Austrijancima budu objašnjavali zašto je odluka o zabrani mise na jednom nacističkom derneku „ponavljanje višedesetljetnih floskula zaostalih iz nekih bivših režima“, „manipulacija službi iz bivšeg sustava“ i „popuštanje pritiscima Titovih simpatizera i lijevih ekstremista“.

Kad budu, ukratko, Austrijancima objašnjavali zašto je loše imati „selektivnu percepciju u tumačenju povijesti“ i „distancu prema fašističkim idejama“.

POVEZANE VESTI

Komentari (5)

Komentar je uspešno poslat.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Klara

Ti si ,Borise ,kao udžbenik istorije koji nije odštampan ,ni tamo ,ni ovde a trebalo bi što pre.

vl

Bravo und hvala!

Gruja

E, svaka ti čast ! Objašnjenje za otrežnjenje !

* Sva polja su obavezna

NAJČITANIJE

ČITAOCI REPORTERI

ČITAOCI REPORTERI

Vaša poruka je uspešno poslata.

Hvala.

GOTOVO

Ubacite video ili fotografiju.

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa.
Ne sme biti više od 25 MB.

Pročitajte još

loader