Tajne predsjedničinog uma

Tajne predsjedničinog uma

Tajne predsjedničinog uma Izvor: N1

„Na slučaju Zorana Ercega vidimo da sudski procesi mogu biti mnogo brži. Mislite li da u Hrvatskoj idemo ka gušenju slobode govora?“, pitala je novinarka Media Servisa. „Pa u ovom slučaju je bih rekla da slobodu govora treba izražavati, ali ona se mogla izraziti i na drugačiji način“, odgovorila je predsjednica.

„Rekli ste da nećete komentirati konkretne slučajeve, ali na slučaju Zorana Ercega vidimo da ti procesi nekad mogu biti mnogo brži nego u drugim slučajevima: mislite li da u Hrvatskoj idemo ka gušenju slobode govora, jednog od temeljnih ljudskih prava?“, pitala je novinarka Media Servisa predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović za mišljenje o slobodi govora. Ponavljam, „na slučaju Zorana Ercega“. Na „konkretnom“ dakle „slučaju“ splitskog veterana koji je osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu zbog javno izrečene rečenice „Franjo Tuđman je ratni zločinac“. „Na slučaju Zorana Ercega.“

„Pa u ovom slučaju ja bih rekla – iako, ponavljam, ne komentiram konkretne presude – ali ako hoćete moje osobno mišljenje, naravno da slobodu govora treba izražavati, ali u ovom slučaju ona se mogla izraziti i na drugačiji način“, odgovorila je predsjednica. Ponavljam, „u ovom slučaju ja bih rekla“. Pa podcrtala – „iako ne komentiram konkretne presude“ – i naposljetku, za svaki slučaj, još jednom ponovila: „U ovom slučaju.“ „U ovom slučaju“ - u slučaju dakle „konkretne presude“ Zoranu Ercegu - predsjednica, eto, kaže kako „slobodu govora treba izražavati, ali u ovom slučaju ona se mogla izraziti i na drugačiji način“. „U ovom slučaju.“

Ponovimo, ukratko.

„Na slučaju Zorana Ercega vidimo da sudski procesi mogu biti mnogo brži. Mislite li da u Hrvatskoj idemo ka gušenju slobode govora?“, pitala je novinarka Media Servisa. „Pa u ovom slučaju je bih rekla da slobodu govora treba izražavati, ali ona se mogla izraziti i na drugačiji način“, odgovorila je predsjednica.

I kako je predsjednica, kad je zbog njenog tradicionalno nesuvislog i uobičajeno skandaloznog „osobnog mišljenja“ ispao, hm, „slučaj“ manjeg intenziteta, objasnila cijelu stvar? Već sutradan, ne trepnuvši umjetnom trepavicom, hladnokrvno je izjavila kako je „krivo razumjela pitanje“, i da je „mislila na vandaliziranje Tuđmanova spomenika“, odnosno „slučaj“ grafitera Filipa Drače!

A što se tiče tog konkretnog, kako ste rekli da se zove, Zorana Ercega, odjednom – objašnjava preko noći prosvijetljena Grabar-Kitarović – „sloboda govora mora biti apsolutno zagarantirana“: odjednom Njezino Veličanstvo svojom beskrajnom milošću „dopušta da u Hrvatskoj ima ljudi koji ne dijele njeno mišljenje o predsjedniku Tuđmanu“, odjednom „i oni imaju pravo slobode govora i mišljenja“.

Koliko je, međutim, pitanje novinarke Media Servisa – „Na slučaju Zorana Ercega vidimo da procesi mogu biti mnogo brži…“ - moralo biti preciznije, da bi predsjednica Grabar-Kitarović shvatila kako se odnosi na „slučaj Zorana Ercega“? Gdje je točno, u kojoj zabiti njenoga mozga „slučaj Zorana Ercega“ – „konkretni slučaj“ i „konkretna presuda“ – izazvao njeno „osobno mišljenje“ o „konkretnom slučaju Filipa Drače“? Eh, gdje! Kad bismo to znali, kad bismo uspjeli ući u glavu Kolinde Grabar-Kitarović, ne bi pred svjetskom znanošću više bilo uzbudljivih izazova.

Do tada, ostaje nam samo da nagađamo. A na tom prostoru samo su tri razmjerno prihvatljiva objašnjenja.

Prvo i najmanje vjerojatno bilo bi da je predsjednica bezgranično neinteligentna, pa je kratko, jednostavno pitanje o Zoranu Ercegu, osuđenom na uvjetnu zatvorsku kaznu zbog izgovorene riječi, „krivo shvatila“ kao pitanje o Filipu Drači, kojemu zbog nacrtanog srpa i čekića još nije ni suđeno ni presuđeno. Drugo objašnjenje, nešto vjerojatnije, jest da je predsjednica granično inteligentna, pa joj je netko od savjetnika morao objasniti kako je rečenica „Tuđman je ratni zločinac!“ stari hrvatski pozdrav, i da je „drugačije izražavanje slobode govora“ oksimoron, jer u području govora nema „drugačije slobode“. „Drugačije izražavanje slobode govora“ je, recimo, kad Zoran Erceg svoje „Tuđman je ratni zločinac!“ slobodno viče u zatvorskoj ćeliji.

Ako pak predsjednica nije ni bezgranično neinteligentna, ni granično inteligentna, preostaje samo objašnjenje kako je bezgranično inteligentna: ukoliko, naime, „sloboda govora“ važi za Zorana Ercega, onda mora važiti i za predsjednicu Republike. A ukoliko je njena izjava kako se „sloboda govora može izraziti i na drugačiji način“ zaista civilizacijski i društveno neprihvatljiva – a pokazalo se da jest - to samo znači da se „mogla izraziti i na drugačiji način“! Na koji drugi način? Na način da već sutradan ujutro „sloboda govora mora biti apsolutno zagarantirana“, i da „pravo slobode govora i mišljenja“ imaju i oni „koji ne dijele njeno mišljenje o predsjedniku Tuđmanu“. Što samo znači – ne znam možete li je pratiti – da je bila u pravu, dokazujući to na vlastitom „konkretnom slučaju“.

Preostat će tako samo još jedno pitanje za predsjednicu - „Rekli ste da nećete komentirati konkretne slučajeve, ali na slučaju vašeg preko noći revidiranog stava o rečenici Zorana Ercega kako je 'Franjo Tuđman ratni zločinac', vidimo da ti procesi nekad mogu biti mnogo brži nego u drugim slučajevima: mislite li da u Hrvatskoj idemo ka gušenju slobode govora?“ – no to će biti bijedan, očajnički pokušaj. „Pa u mom slučaju ja bih rekla – iako, ponavljam, ne komentiram konkretne slučajeve – ali ako hoćete moje osobno mišljenje, naravno da slobodu govora treba izražavati, iako se u mom vlastitom slučaju ona mogla izraziti i na drugačiji način“, trijumfalno će poentirati predsjednica Republike.

I kako će predsjednica objasniti cijelu stvar sutradan, kad zbog njenog „osobnog mišljenja“ o „vlastitom slučaju“ ispadne novi „slučaj“ manjeg intenziteta? Ne trepnuvši umjetnom trepavicom izjavit će, jasno, kako je „krivo razumjela pitanje“, i da „nije mislila na svoju izjavu o staroj hrvatskoj rečenici 'Tuđman je ratni zločinac!', već na svoju izjavu o pozdravu 'Za dom spremni!'.“

Pa predsjedničkim ukazom dopustiti da „u Hrvatskoj ima ljudi koji ne dijele njeno mišljenje da se sloboda govora može izraziti i na drugačiji način“.

POVEZANE VESTI

Komentari (4)

Komentar je uspešno poslat.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Gorki

Kakav ste Vi j*ni Car, gospo'n Dežuloviću! Svaka čast na svakoj napisanoj reči. Neverovatno je da neko može da me nasmeje kada priča o tako smrdljivoj budućnosti moje dece, koju mi, sa sendvičem u nosu, veselo čekamo. Sram nas, glupe, bilo!

Petar Šiljibrk

Hvala gospodine Dežuloviću.

vl

Franjo Tuđman je ratni zločinac. Gospodin Erceg je jasno rekao svoje mišljenje. Nije nikome prijetio, nije bio nasilan… Napravio je to na najbolji mogući način. Predsjednica je već toliko katastrofalnih stvari napravila da su je zasluženo prozvali - predsjednica s greškom.

* Sva polja su obavezna

NAJČITANIJE

ČITAOCI REPORTERI

ČITAOCI REPORTERI

Vaša poruka je uspešno poslata.

Hvala.

GOTOVO

Ubacite video ili fotografiju.

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa.
Ne sme biti više od 25 MB.

Pročitajte još

loader