Dalmacija, starija i ljepša

Dalmacija, starija i ljepša

Dalmacija, starija i ljepša Izvor: Draško Momirski

Mnogo je definicija takvog hrvatskog mira, a jedna od njih je i sljedeća: rat je kad stariji i ljepši Dubrovnik projektiraju trebinjski kamiondžije, a mir kad stariji i ljepši Dubrovnik projektiraju - američki investitori.

"Kad su Hrvate pitali zašto su srušili Stari most na Neretvi u Mostaru, oni su rekli da će napraviti novi most, stariji i ljepši. Kada su mene pitali, ja sam u šali rekao da ćemo napraviti stariji i ljepši Dubrovnik. To nije bilo ozbiljno", mrtav je ozbiljan pred Haškim tribunalom ispričao zloglasni ratni gradonačelnik Trebinja, kamiondžija i vojskovođaBožidar Vučurević, kad se ono prije pet godina pred međunarodnim sudom za ratne zločine pojavio kao svjedok obrane Radovana Karadžića.

I nije bilo prvi put.

Već godinama ponavlja on to objašnjenje, pravdajući svoju čuveni zločinački aforizam o izgradnji "starijeg i ljepšeg Dubrovnika" kao parafrazu nekakve hrvatske zajebancije o izgradnji "starijeg i ljepšeg mosta" u Mostaru. Iako je prava istina – najzad, i lako provjerljiva činjenica - da je bahati trebinjski kamiondžija svoj osebujni urbanistički plan Dubrovnika izložio nakon granatiranja Grada u jesen 1991., točno dvije godine prije nego što je srušena stara mostarska ćuprija, i da je "stariji i ljepši most" bio zapravo parafraza Vučurevićevog već tada općeg mjesta ratne paraleksikografije, a nikako i nemoguće obrnuto. Znam to prilično pouzdano, jer smo je Predrag, Viktor i ja osobno smislili studenoga 1993. - kad je tenk HVO-a u Mostaru dokrajčio Mimar Sinanovu ćupriju – i pod naslovom "Sagradit ćemo još stariji i ljepši most!" stavili na naslovnicu Feral Tribunea.

Priča o tome kako je jedna naša interna redakcijska zajebancija antidatirana završila u sudskim spisima Haškog tribunala kao obrana Božidara Vučurevića - pa onda i samog Radovana Karadžića – ima, jasno, pouku: nema zajebancije s graditeljima ljepše i starije prošlosti.

Ili, kraće: nema zajebancije.

Rat je u međuvremenu minuo našim životima i ostao tek kao dosadna hrvatska svakodnevnica, trajno međuratno stanje čiji ćemo završetak, kako je ovdje vazda bio red, proslaviti manjim kakvim svjetskim ratom. Mnogo je definicija takvog hrvatskog mira, a jedna od njih je i sljedeća: rat je kad stariji i ljepši Dubrovnik projektiraju trebinjski kamiondžije, a mir kad stariji i ljepši Dubrovnik projektiraju - američki investitori.

U svakoj drugoj poslijeratnoj međuratnoj kulturi bila bi to stoga odlična zajebancija, to naime kad američki poduzetnik Jeffory Jeff Blackard dođe u Zadar na nešto što se, ako sam dobro kopipejstao, zove Investicijski forum zdravlja i turizma Adriatic regije - gdje god bila ta Adriatic regija - pa pred županom i ministrom turizma svečano najavi ulaganje šest stotina milijuna dolara u netaknutu južnu obalu otoka Pašmana, gdje je na dvjesto šezdeset hektara zamislio izgradnju prave pravcate Pašman Riviere, sa ganc novim tradicionalnim dalmatinskim pučko-renesansnim gradićem.

Bila bi Blackardova vizija odlična zajebancija čak i prije nego bismo u novinama vidjeli objavljene njene kompjuterske simulacije, sa sve autentičnom dalmatinskom lučicom za kruzere, autentičnom kamenom crkvom s autentičnim dalmatinskim vodoskokom, autentičnim zjogovima za golf i autentičnim gentrificiranim pučkim kupalištima, odnosno – najbolje da riječ prepustimo samom gospodinu investitoru, izvolite, thank you – "autentično dalmatinsko naselje u skladu s tradicijom i okolišem koje sam detaljno proučio".

Pravo pravcato i novo novcato, valja ponoviti, "autentično dalmatinsko naselje u skladu s tradicijom" bilo bi tako odlična zajebancija i prije nego bismo u vijesti o predstavljanju projekta uopće došli do pasusa u kojemu pojavu gospodina investitora prisnažuje njegov prijatelj, glavom šef financijskog odbora predsjedničke kampanje Donalda Trumpa: svakako, prije nego bismo konačno posumnjali da se netko dobro s našom zajebancijom dobro zajebava, došavši u vijesti iz Zadra do dijela gdje se Trumpov senator na predstavljanju projekta "autentičnog dalmatinskog naselja" s gotovom gentrificiranom plažom zove – Gentry Beach.

U svakoj drugoj kulturi bila bi to odlična zajebancija, pa ako i ne više za Feral, ono barem za memove, gifove i ostale internetske rubrike za zajebavanje: ne bi, naime, gospodin Blackard rekao ništa krivo i netočno – a, konačno, ni sablažnjivo – da je umjesto "autentičnog dalmatinskog naselja u skladu s tradicijom" najavio izgradnju "ljepšeg i starijeg dalmatinskog naselja". Niti bi bogami senator Vučurević rekao išta pogrešno – a bogami ni manje sablažnjivo – da je onomad u trebinjskom hotelu Leotar sazvao nekakav investicijski forum i najavio izgradnju "autentičnog Dubrovnika u skladu s tradicijom i okolišem".

Bila bi to, rekoh, odlična zajebancija, samo što – kako smo u međuvremenu naučili – nema kod nas zajebancije s graditeljima ljepše i starije prošlosti.

Bila je nekad, ne kažem, dok je autentična dalmatinska naselja najavljivao, projektirao, kompjuterski simulirao i na investicijskim forumima predstavljao kojekakav Vicenco Blagaić, ali ne i danas, sve otkako smo prvi put čuli za američkog poduzetnika Jefforyja Jeffa Blackarda, kad je ono – sjetit ćete se – prije desetak godina oduševljen Dalmacijom i Bračom jednako barnumovski najavljivao kod kuće u Teksasu izgraditi pravu pravcatu repliku Supetra. Pa nekoliko godina kasnije usred teksaške vukojebine, daleko od naše nadmoćne zajebancije s pijanim američkim bogatašem, zaista izgradio čudovišni "autentični Supetar" – eno vam ga na internetu, Adriatica Village, Mediterranean Drive, McKinney, Texas, ako i dalje mislite da se zajebavam – sa sve autentičnim dalmatinskim kamenim Starbucks Cafeima, autentičnim dalmatinskim komeštibile mallovima i autentičnim dalmatinskim sushi-konobama.

Točno i bez greške kao u našim zajebavanjima, ispao na koncu nakazni, deformirani križanac Disneylanda, Primoštena i Kusturičinog Kamengrada, nešto poput one "srpske Venecije" u Šimanovcima kraj Beograda, seta za Pinkov reality Zadruga, kakvoga bi Željko Mitrović sagradio da ima Blackardove pare i Trumpova šefa financija, te talent i kokain njegova druga Kanyea Westa.

Ukratko, "ljepši i stariji Supetar".

Sa Jefforyjem Jeffom Blackardom, kako vidite, nema zajebavanja, i kad Jeffory Jeff Blackard kaže da će na Pašmanu sagraditi "autentično dalmatinsko naselje u skladu s tradicijom i okolišem", onda će autentično dalmatinsko naselje u skladu s tradicijom i okolišem Jeffory Jeff Blackard na Pašmanu i sagraditi, koliko god se vi zajebavali sa Dunkin' Donuts oštarijama, drive in peškarijama i malim kamenim scijentološkim crkvicama svetoga Džontre.

Kao što, uostalom, po Teksasu već gradi još dva autentična naselja: jedno autentično talijansko, i jedno autentično katalonsko, oba u skladu s tradicijom i Blackardovom kretenskom teorijom koju je sam nazvao neoretroizam. Nakon čega preostaje tek da ih neki frustrirani teksaški kamiondžija saspe granatama obećavajući sagraditi noviji i ružniji Adriatica Village, pa nazove to retro-neoretroizam.

Bit će tako, naravno da će ga biti, i Blackardova neoretro-dalmatinskog gradića na Pašmanu. I prije Investicijskog foruma u Zadru zloslutno ga je, uostalom, najavio starozavjetni prorok Izaija, čije je prijeteće riječi Blackard dao uklesati na ulazu u stariji i ljepši Supetar: "So shall my word be that goes out from my mouth; it shall not return to me empty, but it shall accomplish that which I purpose, and shall succeed in the thing for which I sent it." Iliti, kako stoji našim Biblijama: "Tako je i s mojom riječi, koja izlazi iz mojih usta; ne vraća se k meni prazna, dok nije izvršila što sam htio, i ispunila za što sam je poslao."

Naravno da će biti Blackardova starijeg i ljepšeg dalmatinskog naselja, baš kao što ima i njegovog Adriatica Villagea, bit će ga jednako američkog i strahotnog, i naravno da će izgledati isto kao i opskurni Adriatica Village u McKinneyu, i kao Kusturičin Kamengrad u Višegradu i kao Srpska Venecija u Šimanovcima, upravo dakle onako – da se ne zajebavamo, jer zajebancije, kako rekoh, nema - kako bi izgledao Dubrovnik da su se ostvarili vlažni urbanistički snovi vojvode Vučurevića, pa da ga je bio u prilici sravniti i iznova sagraditi. Starijeg i autentičnijeg, u skladu s tradicijom kakvu jednako zamišljaju neobrazovani kamiondžije iz trebinjskih kafana i američki poduzetnici iz godišnjaka prestižnih sveučilišta.

Iste su, naime, njihove kič-fantazije, jednake i u siromašnoj hercegovačkoj vukojebini i u bogatom teksaškom wolfucklandu, kao što se njihovo jednako provincijsko strahonipodaštavanje razlikuje tek po tome je li delfin od betona ili mramora: starije i ljepše dalmatinske gradove onaj prvi zida tako da ih najprije sruši i spali, a drugi tako da na investicijskom forumu okupi župana, ministra turizma, proroka Izaiju i Trumpova šefa financija.

Prvi je, shvatili ste, ratni zločinac koji se samo malo zajebavao, a drugi gospodin investitor, poduzetnik i partner. S kojim, ponovimo za svaki slučaj, nema zajebavanja.

POVEZANE VESTI

Komentari (1)

Komentar je uspešno poslat.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

vl

Kakav arhitektonski ukus. Gdje su ljudi iz struke? Ja to ne razumijem. Osim toga, taj amer priča i o zdravstvenom turizmu, usluge stomatologa su u americi skupe, pa će ameri dolaziti popravljati zube u Hrvatsku. Pa što je to?

* Sva polja su obavezna

NAJČITANIJE

POPULARNO NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

ČITAOCI REPORTERI

ČITAOCI REPORTERI

Vaša poruka je uspešno poslata.

Hvala.

GOTOVO

Ubacite video ili fotografiju.

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa.
Ne sme biti više od 25 MB.

Pročitajte još

loader